Moj Hajduk, Naš Hajduk, Njihov Hajduk, Demokratski Hajduk

Objavljeno 02. lipnja 2016.

Hajduk je naš. I u Hajduku ne smije biti jednoumlja, ni slučajno. Često slušam i čitam riječi, ako ti se ne sviđa, odj…, ako pišeš ono što mi ne odgovara, treba ti zabranit ulaz u Hajduk, ako nisi bio na bar sto gostovanja, nisi navijač i slično. (jesam, hvala na pitanju)

Izabrali smo nadzorni odbor. Ja nisam glasao za većinu ovih koji su sad u NO, ali poštujem izbor većine. Vjerujem da vole Hajduka kao i ja. Moja vizija se ne poklapa s njihovom. Smijenili su Brbića, nisam se slagao nikako, nakon razgovora oči u oči, uvjerili su me da su odlučili samostalno, bez upliva politike i uvjerili su me da su napravili ono što oni misle da je najbolje. Ok, i dalje se ne slažem s njihovom odlukom, ali poštujem.

Onda je jedan od onih za koje sam glasao izdao moj glas i povukao se. E, pa nećemo tako, šjor Ljubo. Nisam ja za Vas glasao da se povučete kad se ne slažete s većinom, nego da se borite za moje mišljenje i da suprotstavljate svoje mišljenje njihovu. Pa je Vučević otišao. Svaka Vama čast, šjor imenjače, ali niste Vi Brbićev sportski direktor, nego Hajdukov, i ako ste toliko htjeli bolje, zašto niste iskoristili šansu i odradili svoj posao do kraja?

Na koncu, izdali ste, imenjače, i ovog gospodina, rijetko viđenog gospodina, ostavili ga na vjetrometini samog, a ja sam beskrajno tužan što je i on morao otići na koncu, jer moje mišljenje o njemu je identično onom kojeg je danas objavilo Društvo Prijatelja Hajduka Zagreb, kojeg ću citirati na kraju teksta.

Napisao sam puno tekstova u kojima lijepo molim upravu Hajduka da ostave jednog trenera pet godina na klupi. Bilo kojeg. Nekako sam se na koncu ove sezone nadao da će to biti Burić, jer meni je legao, makar poštujem mišljenje onih kojima nije, ali mislim da se svi možemo složiti da se ničiji rad ne može ocijeniti nakon prve godine.

Posebno ne nakon godine kao što je prošla. Jer ajmo ovako zamisliti situaciju. Zamislimo da se na koncu jesenske sezone nisu prodala ona tri ključna igrača, i da se (rekoh zamislimo) kao u normalnom klubu dovelo jednog pravog napadača, jednog pravog lijevog beka i da se toj liječničkoj službi omogućio normalan rad zbog kojeg se neki igrači možda i ne bi ozlijedili.
E onda bismo mogli ocijenjivati trenerov rad sa pravom podlogom. Do tad možemo iznositi samo neinformirana mišljenja. Baš kao što je moj stav o novom predsjedniku neinformirano mišljenje.

A moje mišljenje je da je momak mlad i neiskusan, da previše čita novine i da mu Hajduk ne znači dovoljno da bi znao što stavlja na kocku. I dok njega razumijem, jer odrastao je negdje drugdje i ako ne uspije, ako se sve ovo pokaže kao jedna velika greška, (čega se bojim, ali se iskreno nadam da griješim) on će lako otići.

Ali se čudim momcima iz nadzornog odbora, koji jako dobro znaju što je na kocki, i kako im reče jedan moj dragi prijatelj i kolega, bez obzira na to, stavili su muda na stol. Ako ukenjate stvar, znate što se dogodi s dragocjenim teretom na stolu nakon toga.

Ja ću sad i ovdje napisati da se bojim za budućnost Hajduka nakon zadnjih poteza. Nadam se da sam u krivu, i božesačuvaj da netko i promisli da zagovaram promjenu sustava u klubu, samo izražavam svoju bojazan za svoj klub. I nadam se da sam u krivu, ali ta stara prostitutka po imenu Nada mi nekako uvijek naplati uslugu, a ne isporuči zadovoljstvo.

Gospodine Buriću, s moje strane isprika u ime Kluba, čiji sam dio jednako kao i članovi Nadzornog Odbora, a puno više nego novi predsjednik, zbog toga što su se prema Vama ponijeli kako se gospodski klubovi ne odnose prema svojima. Ne zato što su Vam dali otkaz, nego jer to nisu odradili dostojanstveno. Hvala Vam na svemu.

Za konac, objava DPH Zagreb, s naglaskom na zadnju rečenicu iz iste:

“Razne su se vrsta trenera izmijenile u novijoj hajdučkoj povijesti.

Od cirkusanata kojima je nakon Hajduka vrhunac karijere naći angažman u Bosni, Albaniji ili Iranu, pa do velikih stručnjaka, većih i od Hajduka, kojima je Hajduk bio usputna stanica do nekog kluba u Italiji, Grčkoj ili Engleskoj.

Damir Burić ne spada ni u jedne ni u druge.

Damir Burić je bio svjestan veličine Hajduka, a svojim djelima i radom se pokazao i dostojnim te veličine.

Bio je uvijek prvi na braniku Hajduka, a ujedno se nikad se nije postavio većim od kluba. Kad je trebalo zaštiti klub ili igrače ispred novinara i raznih “prijatelja” kluba, nije se povlačio i pokazao je nebrojeno puta hajdučko srce.

Kad bi dobio molbu da se fotografira ili popriča sa ponekim navijačem, nikada nije odbio, znajući da je on ogledalo Hajduka i svjestan važnosti svakog pojedinog navijača.
Koliko god malo vremena imao između treninga i ostalih obveza, uvijek je našao dovoljno vremena da se odazove akcijama DPH Zagreb.

Nije ni pitao Idemo li u dom za nezbrinutu djecu ili negdje drugdje.

Bio je svjestan da nositi Hajdukov grb uz neizmjernu čast, predstavlja i veliku obvezu.
Damire Buriću, želimo Vam sve najbolje u budućem osobnom i profesionalnom životu, jer ste to i zaslužili.

Nadamo se da će i oni koji dolaze biti jednako tako dostojni grba kojeg će nositi.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s