KODEKS

„HNK HAJDUK š.d.d. predstavlja puno više od kluba, a javnost očekuje da se u njegovom vođenju i ponašanju svih zaposlenika zrcale vrijednosti koje Klub zastupa. Cilj Kodeksa je inspirirati rukovodstvo i sve djelatnike Kluba da najbolje predstavljaju i zastupaju njegove vrijednosti, s jedne strane, ali i da definiraju ponašanje koje ugrožava te vrijednosti i odrede načine njihova sankcioniranja.“

„Neprovođenje onoga što je navedeno u našem Kodeksu smatrat će se neispravnim ponašanjem i povlačiti će određene disciplinske mjere.“

Prva momčad je ono što prvenstveno predstavlja klub. Nije to predsjednik, nije to direktor marketinga, nisu to navijači, ni portir ni šef osiguranja. Nije čak ni glasnogovornik.

Prva momčad. Za koju su zaduženi trener, sportski direktor, a na koncu i predsjednik, kao onaj najodgovorniji. A onda ide nadzorni odbor, ali o njemu nešto kasnije.

Prečesto se u našem časnom klubu pokušavaju preskakati stepenice, prečesto se donose ad hoc rješenja, a onda se događa šteta za klub.

Pametniji od mene, kao kolega Renato Čupić, upozoravali su na činjenje štete koje trpimo već mjesecima.

Nisam se slagao s njim, smatrao sam da za sve treba vremena.

A znao sam, duboko u sebi sam znao da je u pravu, još kad sam napisao onaj tekst upozorenja našim nadzornicima nakon što je potjeran bivši trener.

I kao i uvijek, nije bila stvar u osobi, stvar je u načinu. I način je uvijek jednako važan kao i rezultat.

Nadzornici su htjeli najbolje. Presjekli su, i, citiram opet kolegu Čupića, „stavili muda na stol“. Odabrali su novog predsjednika.

Moj dojam je bio da su to odradili poprilično šlampavo. Nadao sam se da su pogodili. Ali poanta priče jest bila da prestanemo pogađati ili promašivati, poanta priče jest da izgradimo sustav u kojemu neće biti pogađanja.

Pa je predsjednik odabrao novog trenera. Iako je prije toga rekao da će o novom treneru odlučivati novi sportski direktor. Prva velika greška u koracima.

Pa je tek onda došao sportski direktor. Koji nije birao trenera, ali je odabrao nešto igrača. Preskakanje koraka i šteta je učinjena.

Danas, nakon polusezone, vrijeme je da ocijenimo njihov rad.

Trener Pušnik je na mene onako osobno ostavio jako dobar dojam, međutim trenera drže samo rezultati, a trener Pušnik nema rezultat. Na nijednom polju.

Igrači ne odaju sliku momčadi na terenu, ne vidi se ni osnovna zajednička kretnja, a kamoli nešto drugo. Ukoliko u njima nema onog hajdučkog žara, jer ga i ne može biti, s obzirom da Hajdukovci i nisu (osim rijetkih iznimaka) onda je posao trenera da ga u njih usadi. Trener Pušnik to nije uspio.

Večeras me po prvi put i privatno, kao osoba razočarao nakon što nije ponudio ostavku.

Direktor Branco po mom osobnom dojmu ima prolaznu ocjenu, jer ukoliko je istina da je ovogodišnja momčad po pitanju troška tek nekih 10% skuplja od lanjske, znači da je svoj dio posla odradio solidno.

Predsjednik Kos je napravio nekoliko grešaka u koracima, od već spomenutog preskakanja hijerarhije, do kršenja kodeksa.

Mislim da je vrijeme da Nadzorni Odbor ozbiljno razmisli o sustavu i viziji kluba koju namjeravaju promovirati.

Postoji i krivnja svih nas, navijača Hajduka. Velika krivnja. Ima nas svakakvih i svi smo pomalo krivi.

Da počnem od sebe, kriv sam jer sam zanemario ponekad svoju dužnost kao novinara i svjesno sam davao popusta ljudima u klubu jer me bilo strah za projekt narodnog kluba.

Nema straha, projekt je tu da ostane. I nema više popusta nikome na račun toga. Svečano prisežem.

Krivi su i oni navijači koji nakon svakog poraza zazivaju promjene, oni koji su i večeras vjerojatno prerezali člansku iskaznicu.

Krivi su, i to puno, oni navijači koji ne dolaze na utakmice, razočarani što više nema „onog Hajduka“. Nema ga, neće ga više nikad ni biti, pomirite se s tim i pomozite mu.

Znao je Hajduk biti i gori nego zadnjih godina, ali niste ga pratili šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Krivi su i oni što dolaze, pa zvižde nakon prve greške, ili prijete igračima batinama. To nije pomoć klubu. Ne zaboravite: „i nikad ti nećemo okrenut leđa mi…“

Naravno, nisam zaboravio na objektivne okolnosti, na sve one neprijatelje koji večeras zlurado uživaju u problematičnom trenutku u koji se Hajduk zapleo.

Nemojte se veseliti, gospodo, nemate vi pojma da su ovo slatke muke. Ovo je dio odrastanja i dječjih bolesti koje se moraju proći.

Jednog dana kad odrastemo, svi mi koji smo u odrastanju sudjelovali, koji smo pomogli odgojiti to čudo s one strane Marjana, shvatiti ćemo koliko je sreće u ovoj iskrenoj boli koju večeras osjećamo.

A da bi dijete prohodalo, mora puno puta pasti. Bitno je da ustane.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s