OTPREMNINAGATE

Kako ljudi i dalje brkaju pojmove, vjerojatno treba ponoviti gradivo. Počnimo od početka. Nogomet kao sport kojega pamte oni stariji, a navijači romantici ga sanjaju je mrtav. Nema ga više.

Nema više onog Hajduka za kojeg su igrali mulci iz Geta i Varoši, i poneki Vlaj i Bodul, a za pola kila mesa, litru ulja i puno časti i slave.

Koji su imali neke svoje živote, poslove, ali im je igranje za Hajduk bila posebna čast, a donosilo im je i ugled u društvu.

Nema više onog sporta u kojem je Celtic bio prvak Evrope, a evropske trofeje osvajali su Aberdeen, Steaua, Slovan Bratislava i Dinamo Tbilisi.

Nema više ni one države protiv koje su danas svi, a zahvaljujući čijoj nehumanoj i nedemokratskoj praksi je i Hajduk bio veliki klub.

I zato ne mješajmo kruške i jabuke. Nogomet kao sport je mrtav, postoji samo nogometni business. Bizmis. U kojem vladaju neka druga pravila, gdje ljubav, vjernost i ukorijenjenost u zajednicu nisu sredstva plaćanja.

Današnja djeca iz Geta, Mertojaka, pa i poneki Vlaj ili Bodul ne razmišljaju o slavi, Hajduka ne doživljavaju kao svoj klub, igranje nogometa im nije čast, nego samo sredstvo kojim će doći do novca.

Do ugleda im nije stalo, a uz rijetke iznimke, izljevi privrženosti klubu su najčešće samo dobro odrađeni public relations performansi.

Često čujem da bi se Hajduk trebao prilagoditi modernom vremenu, ali kao i obično, stvar se postavlja naopako.

Hajduk se mora prilagoditi modernom vremenu baš na način da postane pravi narodni klub. To je jedini način da dođe do ozbiljnog novca i da postane barem onoliko konkurentan koliko mu pripada.

A prvenstveno se modernom vremenu treba prilagoditi vodstvo Hajduka, koje treba shvatiti da je Hajduk doista više od kluba.

I trebaju se početi ponašati kao dobri gospodarstvenici, štititi interese kluba u svakom trenutku. Današnji primjer curenja informacija ke klasičan primjer nerazumijevanja osnova poslovanja jednog nogometnog kluba.

Informacija o primanjima trenera može i ne mora biti javna, ali ako nije bila javna svo ovo vrijeme dok je bio trener, gdje je interes puštanja takve informacije u javnost u trenutku kad trener odlazi?

Jer situacija uopće nije posebno sporna. Uzmimo da je riječ o šest plaća, mislim da je to neka realna cifra, trener je pri dolasku znao da dolazi u turbulentan klub i njegov agent je ispregovarao odštetu u slučaju otkaza.

Takav ugovor ima većina trenera na svijetu, a ponavljam, Hajduk spada u klubove s velikom rotacijom trenera i svaki iole ozbiljan agent tražio bi nešto slično.

Pitanje je sposobnosti onoga koji pregovara o novom treneru da dobije što boljeg trenera po što povoljnijim uvjetima, uz što jednostavniju mogućnost raskida.

Ne ulazim u to je li u pitanju tri, šest ili devet plaća, ne ulazim u visinu trenerovih primanja, najmanje me zanima kako je tko glasao unutar nadzornog odbora, jednostavno mi nije jasno zašto je ta informacija uopće izašla u javnost.

I hoće li onaj koji ju je pustio stati pred članove kluba, ispričati se i otići, ili će morati otići svi uključeni akteri, jer očito nema sloge oko djelovanja u interesu kluba.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s