UDRUGA NAVIJAČA HAJDUKA APAURIN ULTRA

Hajdukovci su slabo spavali noćas. Što se mene tiče, od jutra provjeravam mail svakih 10 minuta očekujući poziv na press konferenciju na Poljud. Stiže u 09.29, poziv je za 10.00.

Kako nisam od onih koji jutra provode pod zapadnom tribinom slušajući misli 21.-og stoljeća tamošnjih mislioca i znalaca, jurim iz jutarnje kupovine kršeći prometne propise ne bih li stigao na vrijeme.

Kasnim dvije minute, ali još dok sam ulazio u škare po ulicama grada sam se pitao zašto uopće žurim kad znam što će se dogoditi.

Hajduk je postao poprilično uređen klub, a ono što se dogodilo jutros bilo je neminovno nakon onoga sinoć.

Dojam je da bi se ionako dogodilo uskoro.

E sad, upitno je da li svi ljudi u klubu, a pod tim mislim na sve, od onog koji sjedi na porti, pa do igrača, sportskog direktora i predsjednika shvaćaju smisao kodeksa o kojem sam pisao jučer.

Pitanje za nadzorni odbor i za predsjednika, prije Ćakule, koju ću vjerojatno preskočiti, jer mislim da je važno biti u Koprivnici u nedjelju: jeste li očistili klub od partikularnih interesa pojedinaca?

Postoji li mogućnost da su igrači bušili trenera, jer im se nije sviđao, ili (još puno gore) jer im je netko tako sugerirao?

Kodeks podrazumijeva odgovornost. Jedan Portugalac to shvaća, jednostavno zato jer je odgojen u jednom normalnom sustavu, pa nudi svoj mandat samo zato jer se osjeća odgovoran za neuspjehe, iako je najmanje kriv.

Gospodo, ne slijedite staze bivših uprava, postavite sustav u kojem se traži izvrsnost i ništa više. Od svakoga. Od portira koji mora biti čist, uredan, nasmijan i ljubazan, preko igrača koji moraju svaki trening i svaku utakmicu odrađivati sa 100 %, ma tko bio trener, ma tko bio protivnik, ma tko bio predsjednik i ma što im navijači vikali s tribina.

Pa sve do zaposlenika kluba, koji u svakom trenutku moraju raditi samo za dobrobit kluba, transparentno, bez zakulisnih igara, bez fige u džepu.

Nego, da napišem riječ – dvije i o naslovu…

Na današnjoj konferenciji novinarska soba Poljuda bila je krcata, još jednom sam se uvjerio kako je puno onih koji zlurado komentiraju svaki Hajdukov posrtaj.

Spominjao se Naš Hajduk, što li će sada odlučiti, imaju li rješenje, hoće li Torcida napokon početi vrijeđati i udrugu navijača zbog lošeg upravljanja klubom i sve u tom tonu.

Izašao sam na tartan stazu stadiona, pozdraviti bivšeg trenera, koji nakon samo nekoliko mjeseci, čak i nakon što je dobio otkaz ima više poštovanja, ali i znanja o tome tko upravlja klubom od onih koji desetljećima prate Hajduk profesionalno.

Nakon što sam loše spavao, nakon što sam bio strašno iznerviran vidjevši svu tu zlobu koja još uvijek stanuje u njedrima našeg kluba, dok sam izlazio sa stadiona, stigao je još jedan mail.

Udruga Naš Hajduk šalje mi objavu o kapetanu koji je donirao za dionice. U isto doba, vidim čovjeka kako nasmijan izlazi iz odjela za članstvo s fasciklom u ruci.

Nikakav apaurin ne bi me toliko smirio.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s