MAMURLUK NAKON BILE NOĆI

Priznajem odmah, mamuran sam od sinoć. Pa ovaj tekst možda ispadne gorči nego što bi trebao. Ali za oprostiti mi je, sinoć mi se ispunio jedan od dječačkih snova.

Kao dijete sam slušao o Hajdukovim Bilim Noćima, a onda je jednom moj otac dobio pozivnicu i odveo moju majku na tu gala večeru. Ja sam molio i kumio da me povedu, jer čuo sam da će tamo biti i Gudelj i Zlatko i Baka, ali otac je samo rekao „nije to za djecu, sine“.

Sin je odrastao, barem po godinama, pa mu je bolja polovica povodom rođendana kupila karte za Bilu Noć, koja se nakon dosta vremena organizirala na razini koju Hajduk zaslužuje. Pa je otišao, i osobno se sasvim dobro zabavio, jer je bio u jeftinijoj sali, bez „visokih uzvanika“.

I bio je sretan kao malo dijete, makar je znao da se kat ispod, u glavnoj dvorani događaju stvari koje će ga učiniti nesretnim.

I ispada da opet nije Bila Noć za djecu. Nego samo za velike igrače.

Ljudi koji su imali iskustva s mamurlukom znaju što je kod istoga najgore. Ne osjećaj glavobolje, ni ikakva fizička manifestacija prouzrokovana (pre)dugom noći, nego onaj neodređeni osjećaj krivnje koji čovjeka progoni.

U principu zna da ništa loše nije napravio, a opet ga progoni nekakva težina, nesigurnost. Jesam li možda previše popio, jesam li preglasno govorio, jesam li koga uvrijedio, jesam li se možda družio s nekim s kim nisam smio?

Fotografija s naslovnice govori puno toga.

Možda je sasvim slučajno, ali o izrazima lica na njoj bi se dalo esej napisati. Hajdukov predsjednik definitivno izgleda kao osoba koja ne želi biti tu gdje jest u tom trenutku, a ovi oko njega se tako iskreno smješkaju da mi je prva asocijacija čopor zvijeri koji se dočepao tuđeg plijena.

Pošto je puno toga u ovakvim prigodama stvar protokola i nekih zakonitosti društva u kojem živimo, neke se stvari ne mogu izbjeći, pa tako ni dolazak struktura na ovakve događaje. Možemo biti sretni da je Hajduk opet postao toliko važan. Barem to.

Ali, ukoliko je društvo takvo da mu kremu predstavljaju svi ti političari koji samo svoj interes gledaju, onda je možda bolje Bilu Noć ostaviti za neka druga vremena.

Hajduk mora biti iznad toga.

U isto doba dok su se za malo Hajduka grebali svi ti čudni likovi, nekoliko stotina kilometara sjevernije stotinjak onih koji bi za Hajduka dali sve su priredili sasvim drugačiju sliku.

106-rodendan

Sliku Hajduka. Sliku Hajdukove snage, Hajdukovog cilja.

S kim ćete graditi velikog Hajduka? S onima s prve slike ili s ovima što pale baklje po hladnoći uz Savu?

Samo mi nemojte reći da nam ovi s prve trebaju, jer ukoliko smo zaboravili gdje su oni Hajduka doveli, pa ga ovi drugi izvlačili, onda smo doista džaba krečili.

Cilj ne opravdava sredstvo. Pitajte navijače Hajduka jesu li spremni na pakt s vragom. Pitajte ih bi li radije trpili još deset godina ovakvog saveza a ne surađivali s istima onima koji su ga takvim napravili, ili bi surađivali s politikom samo da sruše savez?

Svaki kompromis koji se na dugoj cesti napravi danas, doći će na naplatu s kamatama većim od Himalaje. Posebno kad se kompromis radi s političarima.

I zato, bando, prste dalje od Hajduka!

 

 

(fotografija s naslovnice je preuzeta s facebooka, fotografija iz teksta je preuzeta s portala 035portal.hr)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s