TURČIN U METROPOLI

Zgraža se javnost zbog Zadrana koji su na nacionalnoj osnovi vrijeđali jednog igrača Cedevite. Osobno, smatram sve takve povike idiotskima, iz puno razloga. Za početak, odavno ne shvaćam zašto je povik “Cigani” uvreda? Po meni je jednako uvredljiva kao “mi Hrvati” ili “Kdor ne skače ni Slovenc”. Narod ko narod, sastavljen od ljudi. Svakakvih i različitih.

Ali dobro, valjda je svima jasno da su Zadrani mogli vrijeđati koga i koliko su htjeli, međutim kada su parafrazirali onaj slogan što se pjeva po nogometnim stadionima, samo riječ nogomet zamijenili sa košarkom počinili su smrtni grijeh. Oh, da, nije u sportu riječ, nego su Zadrani bili direktni pa ne vrijeđaju savez, nego idu u glavu, kako Zadrani obično čine, pa u poviku optužuju ni manje ni više nego – HDZ.

O Tornadovim greškama u koracima, ali i ponekom zakucavanju moglo bi se puno pisati, ali ovo nije tekst o tome. Ovo je tekst o manjinama i njihovim zaštitama.

Ovo jutro, koje provodim u Zagrebu, trebao sam provesti u pripremama za članak o lokalnom Društvu Prijatelja Hajduka, jer ovog vikenda u Bajdinu domu je na rasporedu fešta i učlanjivanje, a ja sam na poziv dopredsjednika društva stigao u (inače svoj rodni grad) Zagreb da bih pisao između ostalog o njegovim kulinarskim vještinama, jer gospodin je danas trebao u prostorijama Društva kuhati grah.

Kako sam u glavni grad jedine nam i lijepe naše stigao kasno sinoć, vidio sam na društvenim mrežama snimku gdje se vidi gitara, gospodin u godinama koji pleše na hit Bijelog Dugmeta, pa sam se iskreno radovao današnjem zadatku gdje ću s Hajdukovcima svih generacija raspredati priču i pripremati članak o životu Dalmatinaca u metropoli.

Jutros, prva vijest na koju sam nabasao otvarajući istu tu društvenu mrežu bila je ona o napadu maskiranih osoba s palicama na DPH Zagreb.

Prvo sam se pobojao za sve one drage ljude za koje znam da su sinoć bili tamo, a onda je nastupio bijes, tako razumljiv u ovakvim situacijama. Bijes i nemoć.

Bijes, jer iako nikad nisam bio dio ultras scene, jer svojim Ghandijevskim stavom se jednostavno ne uklapam u tu priču, dovoljno sam o toj sceni čitao i dovoljno sam bio u društvu s ljudima sa te scene da razumijem neke stvari.

Među osnovnim pravilima, koja su nepisana, ali zato možda i još striktnija od nekih napisanih je ona da se ljude koji nisu dio ultras scene – ne dira. Nešto kao ženevska konvencija ultras svijeta koja štiti civile.

Zato prvi bijes.

A onda drugi bijes. Prije tjedan dana počinjen je jednako bezuman i besmislen napad na LGTB party u istom gradu. Oglasila se velika većina političkih stranaka, javnih osoba, napisano je puno tekstova. Da se razumijemo, ne samo da nemam problem s tom i takvom reakcijom na taj napad, dapače – da se bavim tim temama reagirao bih i žešće.

Napasti nekoga samo zato jer je drugačiji je dno dna ljudskog postojanja, a političari koji reagiraju NAKON napada su licemjerni nikogojevići.

Napadi na Dalmatince u Zagrebu počeli su, sasvim slučajno još koncem Domovinskog Rata, tamo ‘94-’95. Kako sam u to doba studirao u svom rodnom gradu, mogao bih knjigu o tome napisati. I nisu prestali do danas.

I dok se o vrijeđanju s tribina Poljuda napisalo tisuće kartica tekstova, more optužnica, rijeke kazni, dok se o napadu na prvi Pride u Splitu pisalo nadugo i naširoko, dotle se o ovom problemu koji se događa na tjednoj bazi možemo pročitati malo ili ništa. A u stvarnosti, kako se neka huliganska ekipa u metropoli malo jače nabrije, obično vikendom, tako strada netko oko studentskog doma ili kluba gdje se skupljaju drugačiji.

Pišem ovo dok nisam dobio odgovore od svojih dragih prijatelja jesu li svi dobro, ali poznavajući ih, znam da ću danas jesti grah s njima. Makar ga i ja sam morao kuhati.

A zvali ga mi grah ili fažol, ima da bude ukusan. Jer to je najbolji način za reagirati na ovo. I ja ću svejedno u ponedjeljak objaviti članak o DPH Zagreb, jer navigare necesse est.

Nekako imam osjećaj da su napadači na Bajdin dom stigli s utakmice Futsal Dinama. Da bi ironija bila veća, znam da je dio ljudi iz DPH Zagreb učlanjen u Futsal Dinamo, iz čiste navijačke solidarnosti, solidarnosti koja je uvijek bolja tema od nasilja.

Znam i za slučajeve u suprotnom smjeru, tako da ova skupina idiota nikad neće uspjeti srušiti ono što imamo, dapače.

Jer ljubav je uvijek jača od mržnje, zato jer za ljubav alternative nema, dok je za prestanak mržnje dovoljno samo otvoriti oči i pogledati oko sebe. Pa se zasramiti.

Za konac ću spomenuti političare. Najmanje što bi mogli i trebali učiniti bi bilo da dođu danas ili sutra u Bajdin Dom i probaju grah.

Članska je samo sto kuna.

p.s. Vidim da je i premijer imao nešto za reći o vrijeđanju na Baldekinu. Logično, jer bio je u Šibeniku. Kako pretpostavljam da je danas u Zagrebu, valjda će imati nešto i za reći o ne verbalnom, nego fizičkom napadu na svoje sugrađane.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s