ZAŠTO SAM UVJEREN DA ĆE RIJEKA BITI PRVAK?

Ovo bi u normalnoj zemlji bila analiza snage momčadi Rijeke naspram Dinamove i Hajdukove.

U normalnoj zemlji na portalu kojemu je jedina tema Hajduk, ne bih ni pisao o tome hoće li prvak biti Dinamo ili Rijeka, nego bih pisao o Hajdukovim šansama za isto.

Kao osobi kojemu su svi klubovi koji nisu Hajduk u principu jednako važni ili nevažni, sasvim mi je svejedno hoće li prvak biti Rijeka, Dinamo ili Cibalia.

Međutim, u Hrvatskoj dvijetisućeisedamnaeste, prisiljen sam pisati o tome tko će biti prvak, i nije mi svejedno tko i kako će biti prvak.

Činjenica je da je huliganski sustav koji vlada hrvatskim nogometom u konopcima. Ipak, svi koji su se barem amaterski bavili boksom, znaju da je boksač pritješnjen na konopce izuzetno opasan.

Jer nema više prostora za uzmak, a u svoj udarac može, kao što je “patentirao” još najveći od najvećih, unijeti i napetost konopca. Čista fizika, i zvuči jednostavno, ali nije.

Tako naši huligani iz loža znaju da su gotovi, ali očito ne namjeravaju baciti ručnik u ring, nego planiraju pasti udarajući. (na engleskom to puno ljepše zvuči: “going down swinging”)

Kad se Zdravko Mamić ukaže u javnosti, posebno zadnjih par godina, to nije nimalo slučajno. svaki njegov javni nastup je pomno planiran i u službi je procesa koji se odvija daleko od javnosti, a javnost vidi samo vrh ledene sante, koji će se odvijati pred sudom u Osijeku.

I kada taj kaže da mu nije problem da Rijeka postane prvak, onda to treba uzeti ozbiljno.

Jer da se razumijemo, nikad ni njemu ni nikome od svih tih likova nije stalo ni do Dinama ni do hrvatske reprezentacije, ni do Lokomotive, Rijeke, Hajduka, ni do bilo čega osim novaca.

Love, para, šuške, melodije, eventualno nekretnina ili dionica, ali mislim da shvaćate što želim reći.

I ponekad treba žrtvovati udarac ili dva u bradu da bi se ostalo na nogama. Jer nagrada dolazi na kraju.

Pa sad, kad je javni pritisak gotovo neizdrživ, kad je predsjednica okrenula leđa, kad se Šukera već žrtvovalo kao bezvrijednu figuru, kad iz Vlade dolaze signali da ne može više tako, sad treba pokazati da nije problem ono što ulica s juga tvrdi.

Nego treba pokazati da se “kvalitetnim radom”, a Rijeka i njeno vodstvo su idealan primjer za to, može doći do rezultata, bez obzira na sve. I da nije problem u sustavu, nego da je demokratski model taj koji sprečava uspjeh.

Pa bi riječka titula bila argument koji će dokazati da nije problem u Dinamu ni u savezu, jer eto, vidite da se može ako se radi kako treba.

Žrtvovati će oni još toga. Smijeniti će i sve suce ako treba, maknuti i cijeli izvršni odbor, samo da sustav ostane isti. Samo da im ostane mogućnost za zaradu.

Njihov neprijatelj nije Hajduk, njihov neprijatelj je samo demokracija. Njihov neprijatelj je samo sustav koji će omogućiti da se svakoga tko radi mutne poslove makne demokratskom procedurom.

Srećom, postoje i oni Riječani koji misle svojim glavom, koji će, baš kao i oni rijetki Hajdukovci koji nisu svršavali na titule početkom prošlog desetljeća, odbiti sudjelovati u slavlju nakon prve povijesne titule koja stiže na Kvarner i koju će većina proslaviti bučno.

Baš kao što postoje i Dinamovci koji će vratiti dresove igračima jer se srame svog kluba ovakvog kakav je.

Jer ta titula nije zalog velike Rijeke u budućnosti, ta titula je zalog toga da Riječani zauvijek izgube svoju Kantridu, koja je čak i meni, okorjelom Hajdukovcu prirasla srcu, jer se za razliku od većine koncentriram na ono lijepo što me veže s Riječanima.

Ta titula je samo zalog toga da oni koji pišu scenarij i režiraju nogometnu priču u Hrvatskoj zarade još više novaca, a hrvatski nogomet, pa tako i riječki propadnu još dublje u ponor.

I zato na koncu nema razlike hoće li ove godine prvak biti Dinamo, Rijeka, ili čak u nekom nemogućem scenariju Hajduk. Jer ovo prvenstvo je neregularno od samog svojeg početka.

Jer za svoj cilj HNL nema natjecanje ni sport, nego zgrtanje love pojedinaca.

Nemam namjeru ponavljati taksativno sve grijehe, ovo je osnovni motiv i jedini cilj. Koji je u startu pogrešan.

I treba to riješiti na jedini pravedni način. Lustracijom. Znam da se ponavljam, znam da zvučim kao ekstremist, ali stvarno vjerujem u taj dobar institut. I nemam figu u džepu kao oni političari koji njome prijete, a ne pada im na pamet je sprovesti jer bi njih prve počistila iz javnog prostora.

Sve, ali baš sve uključene u hrvatske nogometne strukture u zadnjih 25 godina treba poslati na burzu. Pa sve ponovo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s