LIJEPA PRIČA S GRIPA I NESPOSOBNJAKOVIĆI S POLJUDA

Ne volim pisati o košarci. Čim spomenem košarku, kod mene proradi tuga. I nostalgija za jednom od valjda pet – šest dobrih stvari što je blaženopokojna Jugoslavija imala. Teško mi je uopće razmišljati o tome, u međuvremenu sam se i ohladio pomalo od tog sporta, jer nisam fan košarke kojom se upravlja s kompjutera.

Ali to je druga tema već, i ne pada mi na pamet ulaziti u ikakvu polemiku oko toga. To je moj osjećaj, samo moj i poštujem svačiji drugi.

Ipak, od Jugoplastike nisam odustao. Baš kao ni od Hajduka kad mu je bilo najteže. I bez obzira na to što mi ni moderni nogomet nije nešto posebno napet.

Pa sam jednom u šali objašnjavao zašto više volim gledati Hajduka nego Reala.

Naime, ovako ide kontra Reala. Oduzme loptu Ramos u svojoj polovici i petom je ostavlja za Marcela. Ovaj oštrom dijagonalom pronalazi Benzemu na centru, koji odmah iz prve odigrava za Balea koji je već u tri koraka došao do šesnaesterca, ovaj odmah vraća povratnu za Ronalda koji samo zakucava loptu u mrežu nemoćnog Carlosa Kamenija. (ovo sam namjerno uzeo za primjer, da upozorim da nije koga čega – Kamenog, nego koga čega Kamenija, gospodo tv reporteri)

A kad čovjek ode na Poljud može kupiti čips i pivo ispod istoka kad Nižić uzme loptu pa je odigra jedno pet ili šest puta s partnerom u obrani prije nego je ovaj nabije, (jer ko nabije – dobije). Znate ono, primi, štopaj, jesi štopa, još skače majkujojnjenu, štopaj opet, ajme evo ovaj u krivom dresu, brzo nabij…

I sve lijepo polako, na tenane. Svatko dobro opipa loptu prije nego je proslijedi, vrag odnija i prišu, polako, ne vole Dalmatinci nervozu.

Tako je meni draže gledati Subotića i Tomeljaka nego nekog tamo Duranta. Stvar izbora. Možda lokalpatriotizam, možda čisti mazohizam, ali takav sam.

Otišao ja daleko, a htio sam pisati o Jugoplastici i Hajduku. Jugoplastika je ove godine bljesnula i nešto se događa, pa je neki dan protiv Osijeka bilo čak 1000 ljudi ili možda sto više na Gripama.

I lijepo je to.

I igraju sve domaći momci, i domaći je trener.

I lijepo je i to.

A mene je izazvao komentar anonimnog lika koji je na službenoj FB stranici kluba kojeg ja zovem Jugoplastika napisao „I ona gamad na Poljudu bi se mogla ugledati na KK SPLIT“.

Jer nije sam. Jer i mediji podgrijavaju tu tezu o uzurpatorima na Poljudu, jer su Gripe odjednom lijepa priča, bez ikakvog provjeravanja činjenica.

Čovjek, koji je samo kap koja je prelila čašu mog strpljenja tolerancije prema različitim odnosima koji ova dva kluba imaju u medijima, inače ima na naslovnici svog profila – Hajdukov grb. Pa pretpostavljam da je, kao i ja, jedan od onih kojima su Hajduk i Jugoplastika u srcu.

Pa sam se upitao odakle čovjeku koji se očito smatra navijačem Hajduka, ideja ljude u svom klubu nazvati “gamad”. Ideje se ponekad rode u glavi osobe koja ju je izrekla, ali u našoj zemlji, to je obično stvar prepisivanja, a ja sam takve riječi ili samo malo ljepše upakirane pročitao već puno puta.

Pa je tako Jugoplastika moja draga već dvije godine „lijepa priča“ i ispada da je na Gripama idila i da bi se Hajduk doista trebao i ugledati na žute.

Da se razumijemo, trener i momčad KK Split od mene imaju duboki naklon i veliko poštovanje, dapače, imaju i moju svakoutakmičnu podršku iz prvog reda tribina, i uvijek će je imati.

Pa ajmo mi onda to lijepo analizirati.

Jugoplastika je točno tamo gdje u zadanim uvjetima može biti. Jeftina momčad, domaći trener, jeftine ulaznice, a dugovi su još uvijek tu.
Nije nevažno za priču: Jugoplastika je bila najbolji i najveći evropski košarkaški klub prošlog stoljeća, koji je nekoliko godina nakon što je rasprodao najbolju momčad koja je hodala ovim prostorima upao u financijske probleme.

Po mojoj skromnoj procjeni, tu nešto smrdi. Baš kao i svi oni dugovi nabijeni u narednim desetljećima.

U kojima je moj košarkaški klub pao na najniže grane u povijesti. Baš kao i moj nogometni. I dok je Hajduk sve to popljačkano odlučio vratiti onoliko koliko može, dok je iz grada dobio jamstvo, ponavljam JAMSTVO za kredit kod banke koji vraća s kamatama, nismo puno doznali kako košarkaški klub vraća svoje dugove.

Pokušao sam doći do podataka, nisam uspio. Privatnim kanalima sam saznao da su pojedinci koji se trude držati klub na životu već godinama svojim privatnim novcem riješili puno toga, a navodno je i grad pomogao direktnim financijskim injekcijama, ali ne vidim baš neku perspektivu u sadašnjem modelu funkcioniranja.

Jer kostura iz ormara na Gripama navodno ima više nego gay glumaca u Hollywoodu što još nisu izašli iz tamošnjih ormara.

Ako se analiziraju zadnja desetljeća moja dva kluba, sa žaljenjem moram konstatirati da je Hajduk nekoliko kopalja iznad Jugoplastike. U svakom pogledu.

Organizacijskom, financijskom, marketinškom, sportskom. Koji god kriterij uzmem, ne mogu naći ništa po čemu je klub s Gripa uspješniji od Hajduka.

A ono zbog čega sam jednako tužan je što mediji oba slučaja tretiraju na krivi način.

Dok se u Hajduku napada sadašnji model upravljanja, koji je u ovom trenutku, a vjerojatno i u budućnosti jedini moguć način kojim se može doći do uspjeha, na Gripama se hvali trenutna situacija, iako je ona sve samo ne bajna.

A tužno je što u Jugoplastici može uspjeti samo onaj model kojeg se na Poljudu grozimo, a to je potpuna privatizacija kluba. Jer žuti imaju veliki potencijal, ali nemaju tu bazu navijača koja im može biti pokretačka snaga.

A s valjda pola ulaganja koliko je zagrebački koncern Atlantic uložio u uspješni projekt KK Cedevita, u Splitu bi se moglo dobiti stabilnog Euroligaša koji bi se svake godine borio za titulu prvaka države.

Žuti su trenutno prvi na tablici, i mene to veseli kao malo koga. Prvaci neće biti, to je više nego sigurno, ali postoji realna opasnost da se kvalificiraju u ABA ligu za sljedeću sezonu.

I što onda?

Tko će to platiti? Tko će igrati kad Cedevita i Cibona kupe sve one što imaju perspektivu da postanu solidni igrači, a u rosteru ostanu opet samo igrači na zalasku karijere i juniori?

Jer, eto, Hajduk je koncem devedesetih, samo par godina nakon što je igrao četvrtfinale Lige Prvaka i prodao cijelu tu momčad upao u financijske probleme.

Pa uzeo kredit da bi mogao dalje. Kredit koji je ovih dana došao na naplatu.

Nadam se da nikome na Gripama neće pasti na pamet dizati nove kredite, dok svi oni stari nisu vraćeni.

Baš kao što se nadam da nitko na Poljudu ne diže nove kredite dok svi stari nisu vraćeni.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s