DAN KAD JE POLJUD NAVIJAO ZA RIJEKU I ŠTO JE OSTALO OD LIJEPE PRIČE

Da se razumijemo, protiv sam svake mitomanije. Uvriježeno je reći kako je ono legendarno prvenstvo kad su tadašnji HNS-ovi egzekutori poništili Hasančićev gol ukradeno Rijeci, a bilo bi jednako lako dokazati da je isto to prvenstvo puno ranije, od strane istih egzekutora ukradeno Hajduku.

Budimo realni i ostavimo se mitova, time se baviti je zapravo besmisleno, jer činjenica je da je tadašnja vrhuška HNS-a služila samo tome da udobrovolji jednog čovjeka, a svi ljubitelji nogometa u lijepoj našoj navijali da režimski klub, kojeg su samo njegovi poslušnici idiotski nazivali Croatiom, ne osvoji prvenstvo.

Imali su šansu to prvenstvo osvojiti i Rijeka i Hajduk, ali s odmakom, lako je zaključiti da ni oni nisu zaslužili previše pažnje u to doba, jer te klubove su vodili ljudi koji nisu bili ništa drugo nego dvorjani čovjeka koji je upravljao svime.

Ipak, nogometnom puku je bilo dosta vladavine jednog kluba, pa je samo bilo važno da to bude netko drugi. Igrali su kolo prije kraja Hajduk i Rijeka na Poljudu, domaćin je pobjedom dolazio na korak do majstorice za prvaka, a gosti su pobjedom bili pred vratima raja.

Ja sam tada, sasvim prigodno, služio vojni rok nekih tristo metara zračne linije od Poljuda, a razvodnik mi je bio – Riječanin. Moj dragi Karlo Travica, s kojim sam danima raspredao o toj utakmici.

Utakmica je okončala kako je okončala, a pun Poljud je spontano, nakon što je Hajduk ostao bez šanse, skandirao gostima, u želji da skinu taj Dinamo, ma kako se zvao. Iskrena je to bila emocija, čak je i Armada s juga nakon toga skandirala „pozdrav Torcidi“, kao nikad prije i nikad kasnije.

Karlo me je tu večer sav u suzama grlio i pričao mi da nikada neće zaboraviti taj dan, platio mi je piva više nego što bi neki pristojan zapovjednik platio svom podređenom u vojsci, a ja sam ga upozoravao da ne slavi još, jer sad su oni na redu.

Nije me shvaćao ozbiljno i nisam zaboravio njegov prazan pogled kada je samo tri dana kasnije na Kantridi poništen taj legendarni gol.

Osamnaest godina je prošlo od tada, djeca koja su se rodila na dan te utakmice bit će punoljetna kada ove godine Rijeka ili Dinamo uzmu pokal prvaka Hrvatske.

U međuvremenu, bilo je tu svega i svačega u odnosu dva kluba, (vidi sliku) politika nije puštala iz šape omiljenu igračku, ne pušta je ni sada, Hajduk i Rijeka i Dinamo bili su samo pijuni u šahovskoj partiji ljudi kojima je dres zajednički jer je obložen stranom valutom.

A onda se stvar promijenila, jer navijači Hajduka su svoj klub uspjeli istrgnuti iz te partije. Šahovske i bilo koje druge.

Dok nas komentator HRT-a uvjerava da cijela Hrvatska navija da Rijeka bude prvak, i time podgrijava nove mitove, oni koji odbijaju vjerovati u mitove znaju da to nije istina.

Znaju da dio nogometnih navijača uopće ne zanima tko će biti prvak, dok god vrhuška HNS-a služi samo tome da udobrovolji jednog čovjeka.

Znaju da dio nogometnih navijača uopće ne zanima tko će biti prvak dok je prvenstvo neregularno, jer postoje momčadi koje ne igraju sportski i na pobjedu u svakoj utakmici.

Znaju da dio nogometnih navijača uopće ne zanima tko će biti prvak dok prvenstvo sude isti oni koji su sudili dok su njihovi šefovi uzimali mito, a vjerojatno ga i dijelili s njima.

Na koncu, znaju da navijači Hajduka ovaj put neće skandirati gostima ako opet izgube od njih, jer klub s Kvarnera je u međuvremenu izgubio njihove simpatije, onog momenta kad je vodstvo tog kluba odabralo biti u ovom i ovakvom sustavu u društvu onih koji su tu da udobrovolje jednog čovjeka.

U utakmici u kojoj je gost, kao kvalitetnija momčad, favorit, jedino što je doista neizvjesno je činjenica da ne znamo kako će se ponašati egzekutori; pa ćemo vidjeti jesam li ja bio u pravu kad sam tvrdio da će se Rijeci dopustiti da bude prvak, ili će biti u pravu oni koji tvrde da nema šanse da se to dogodi.

Znam da moj Karlo nije zaboravio onaj dan, nisam ni ja. A oni koji u ovih zadnjih nekoliko godina stvaraju svoja sjećanja za cijeli život vjerojatno neće moći zaboraviti da je postojala jedna grupa ljudi koja je konstantno upozoravala na činjenice i nepravdu. Pa kome krivo, kome pravo.

A onima koji pamte samo ono što im odgovara bit će bitno tko je pobijedio i tko je podignuo pehar.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s