TREĆA STRANA MEDALJE

Kaže izreka da svaka medalja ima dvije strane. Lijepa je to izreka koja pokušava svakom lažnom sjaju dati pozadinu. I objasniti da nije sve onako kako izgleda na prvi pogled.

Međutim, iz iskustva znam da između te dvije strane postoji i neki materijal koji te dvije strane medalje drži na okupu, postoji obično i neka kolajna ili nekakva kvačica na koju se medalja objesi, a uvijek iza medalje, što je osnovno, stoji neka priča.

Oko Hajduka nikad ništa nije jednostavno.

Za početak, teško bi našli dvojicu koji jednako razmišljaju oko toga što je to Hajduk. I koji su suglasni oko toga tko smo to uopće “mi” kada pričamo o Hajduku.

Tužno mi je što se oko mog kluba koplja lome toliko žestoko da je postalo normalno da s jedne strane čujem kako su ljudi koji vode klub njegovi grobari, nesposobnjakovići koji uopće na razume što je to Hajduk i ljudi koji uopće ne znaju gdje su došli.

Tužno mi je što s druge strane dolaze ocjene kako su oni koji smatraju da današnje vodstvo Hajduka nije dostojno kluba koji vode obični uhljebi, lažne legende, a po zadnjemu i rasisti i ksenofobi.

Stanimo malo na balun.

Za početak, ajmo svi zajedno prihvatiti jednu činjenicu; svatko tko osjeća bijelu boju u srcu ima pravo reći svoje mišljenje. Ma kakvo ono bilo. A odgovoriti im se može svojim mišljenjem, bez da jedni drugima kažu da su orjunaši i komunjare, a ovi njima ne moraju odgovarati s tako popularnim glagolom “#pivaj”.

Kao i za veterane, o kojima sam pisao svojedobno, tako i za članove kluba, funkcionere, trenere, igrače, treba vrijediti isti kodeks. Kriteriji.

Argumentima možemo raspravljati koliko želimo, ali ako se svako iznošenje drugačijeg mišljenja završava tako da se napada osoba koja ga je izrekla, ili još gore, samo prenijela, onda nećemo daleko.

A vjerovali ili ne, ogromnoj većini je interes isti. Veliki i uspješni Hajduk. Razlikujemo se samo u viđenju puta kojim do toga moramo doći.

Onima kojima je vlastiti interes ispred Hajduka ne bih gubio vrijeme. U vremenu smo tržišnog kapitalizma i koliko toliko uređene države u kojemu mjesta osobnim interesima više nema.

Ukoliko je potrebno da nekakav USKOK rigorozno kontrolira takve, neka kontrolira. Što se mene tiče, ja bi im i stalni ured dao besplatno na Poljudu.

Nismo neprijatelji. I ne smijemo biti.

Od jednog dragog prijatelja, koji je svojedobno imao epizodu rada u Hajduku sam čuo izvrsnu dijagnozu jednog od većih, ako ne i najvećeg problema upravljanja klubom.

Svi mi puno i previše razmišljamo o Hajduku i mislimo da imamo rješenje. I gotovo svi koji dođu u klub nameću svoja rješenja, smatrajući da sve treba počistiti i srušiti i onda graditi ponovo ispočetka.

A ne možemo tako. Posebno ne možemo to raditi u ovom modelu za kojeg se nadamo da će opstati zauvijek.

A neće ukoliko ne počnemo prihvaćati da demokracija jest vladavina većine, ali ujedno znači i čuvanje prava manjine, što je često važnije od onog prvog, ma kako paradoksalno zvučalo.

Postoji određeni broj novinara koji imaju dijametralno suprotno mišljenje od mene što se modela upravljanja Hajdukom tiče. Viđam ih na tjednoj bazi, neke smatram korektnima, neke ne smatram uopće, a neki su mi čak i dragi.

Ali nikad, baš nikad im ne bih zabranio da pišu i govore ono što misle. Premda neki od njih meni vjerojatno bi.

I zato, stanimo na balun.

Jer što ako izgubimo još nekoliko utakmica u nizu? Kako ćemo dokazati onima koji površno prate stvari da ne treba mijenjati model? Gdje nam je argument protiv toga, ako smo mi koji zagovaramo ovaj model već pomeli nekoliko garnitura klupskih struktura?

Nemamo saveznika u nikome osim u ljudima koji vole Hajduka.

I ne možemo ljude koji vole Hajduka isključivati samo zato što smatraju da bi klub trebao biti vođen drugačije.

Pokušati ih uvjeriti da su u krivu, svakako, najbolje djelima i uspjehom, ali prvenstveno im treba izbiti argument da smo nedemokratični.

Napisao je Rilov, napisat ću ja, valjda po deseti put u životu: kad demokracija ne donosi željene rezultate, lijek za to je još demokracije.

Ne sukob, ne dokazivanje da smo pametniji, ne isključivanje, nego dopuštanje da netko drugačije misli.

Stanimo na balun svi zajedno. Vjerujmo u svoje riječi. Vjerujmo da je Hajduk veći i važniji od svih nas i da smo svi mi samo prolaznici.

Vjerujmo da Hajduk živi vječno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s