BACILI SU SVE NIZ RIJEKU

Kad je jučer jedan od najčitanijih domaćih portala koji dobro kotira i sa prodajom tiskanog izdanja objavio da je ovako nešto nečuveno, nezapamćeno i moguće samo u Splitu, pomislila sam: evo, opet smo u nečemu ispred svih, puno ispred svih. No međutim, naslov se odnosio na upad maskiranog navijača u teren i bio je laž.

Naime, prvo upadanje navijača na teren, u svijetu poznatije kao pitch invasion, zabilježeno je 1909. na utakmici Celtica i Rangersa, a povod mu je bio izjednačeni rezultat koji je značio da će navijači morati platiti ulaznicu za treću utakmicu ukoliko žele uživo saznati tko je pobjednik Kupa ( za vas koji vjerujete isključivo najčitanijim domaćim portalima, aplikacije sa rezultatima uživo i live streamovi tada još nisu postojali, op.a).

Povijest upadanja navijača na europske nogometne terene, bilo da se radi o individualnim istupima ili masovnim utrčavanjima, bogata je i prepričati je značilo bi dati nogometu u Europi jedan drugačiji aspekt, nevezan za uspjehe pojedinih momčadi, ali sigurno dospjeti u samu srž društvenih promjena, socijalnih nemira i političkih previranja na koje su ili upozoravali ili u kojima su navijači sudjelovali.

Ovakvih scena nije bio pošteđen ni američki nogomet, ni baseball, pa ni košarka, a ako istraživanju posvetite tek 2 minute više od domaćih medijskih perjanica saznati ćete da je čak i kriket ima svoje “huligane”.

Razlozi, bez obzira na sport o kojem se radi, pa čak i bez obzira na stoljeće i važnost utakmice, mogu se svesti pod isti nazivnik. Nepravda. Skuplje ulaznice, zatvaranje navijača, policijska represija, državni klubovi, privatni suci, nedosuđeni i dosuđeni penali, poništeni golovi, politika u ovom ili onom obliku. Nepravda ima 1000 lica. Nepravda nam se smije u lice zakonima koji se provode slijepo suprotno zdravom razumu i zakonima koji se ne provode uopće. Što je suprotno zdravom razumu, također.

Nepravda nam se cereka u facu namještenim natječajima za posao i jednosmjernim kartama za Dublin, političarima koji za kaznu gule krumpir, ubojicama iz društveno prihvatljivih obitelji, ukidanjem naknada, ovrhama i nametima. Nepravda nam se unosi u lice u nogometu, u rukometu, u košarci, pa čak i u Savezu gluhih i nagluhih.

I pitam vas, koliko ste puta pomislili na šipku i fantomku dok vam je falio jedan vječni papir za zadovoljiti birokratsku neman koju hranimo, dok ste satima čekali u bolnici da bi vas naručili za pregled za 6 mjeseci, dok ste plaćali poreze, prireze, naknade i 96 drugih parafiskalnih nameta kojima ime znaju samo oni koji su ih izmislili u nekom zavodu, agenciji i kabinetu gdje sjede tajnice koje se od ministara razlikuju tek toliko što krivotvore srednjoškolske diplome umjesto doktorskih radova.

Koliko ste puta htjeli da umjesto vas netko stane pred sve te uhljebe, plaćenike, podmićene i zaštićene, s palicom i kaže im “dosta”.

Ne morate reći naglas, možete ih priznati i sami sebi. Možete ih progutati, prešutjeti, možete o svom poslu. Možete čak reći da nasilje nije rješenje, možete i priznati da se zakon ne bori bezakonjem. Ma možete i zazivati doživotni zatvor za huligane, istrage zaštitarskih tvrtki i zatvaranje tribina. Možete.

Ali, pitanje je onda, možete li imati obraza stati pred igrače Hajduka u kojeg se kunete? Igrače koji su jučer odigrali nogomet kojeg smo sanjali i u snovima zvali iskorakom, snove naše i njihove, na koje je sudačka hobotnica po tko zna koji put pljunula, reći će mediji, kontroverznim jedanaestercem.

Možete li s tim stavom izaći pred ljude čija su ljubav, vjera i snovi izvukli klub iz sigurne propasti i koji s njim žive i onim danima kad se ne igraju derbiji? Možete li se staviti u njihove kilometre, kiše i tuge? I možete li im reći da to ne smiju braniti čak i onda kad su sva “civilizirana” sredstva iscrpljena, a sve što preostaje je otpor do posljednjeg istomišljenika?

Možete li šutjeti i samo uz kavu i ponudu iz kladionice voditi filozofske rasprave jeli bolje da prvak bude Dinamo ili Rijeka? (Turci su bolji od poturica, što se mene tiče. Op.a.)

Ako možete, onda blago nama. Ako možete, onda je i otpor i pirotehnika i poruke i dišpet i pitch invasion samo zabluda pojedinaca, rekli bi mediji huligana.

Ako to možete, onda smo već dobili sve što zaslužujemo, a bajke o kontri mraku i sili možemo baciti niz rijeku.

Istu onu kojom Rijeka i Dinamo, Osijek i Lokomotiva plove luksuznim kruzerima od neplaćenih poreza, opranih milijuna i mafijaških dealova, a mi kaićem na vesla na kojem prevozimo svoje kodekse, ideale i snove.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s