BISERE PRED SVINJE I DRUGA BACANJA

UPOZORENJE: u nastavku ima ideja koje ćete vam se možda sviđati.
Unaprijed se ograđujem od vaših budućih bacanja.


Najbolje pitanje prošloga tjedna, u oštroj konkurenciji pitanja lišenih razuma, a vezanih za repke, tekme, kvale i atmosferu nakon 3 pretresa, bilo je vezano za cijenu prijenosa sportskih događaja u Hrvata bez komentatora.

Na stranu što bi projekt zasigurno ostvario zavidan profit i na stranu kritike već spomenutom razumu i na stranu upitnost škola, visokih i nižih iz kojih izlazi kadar koji u pojmu „navijači Torcide“ ne vidi ništa sporno.

Naravno, ljudi idu na koncerte Maje Šuput, Nives Celzijus i stand up nastupe Luke Bulića i Ivana Šarića, pasionirano mašu stranačkim zastavicama na skupovima stranaka što će izborni prag prijeći kad se iseli ovo malo Slavonaca što se još bore, a izborni prag ostane isti.

Sve to ljudi rade, mimo logike, pa zašto ne bi i jedna navijačka skupina imala svoje navijače. Irak. Iran. Neš ti.

I ima pravo postavljač ovog pitanja, iako mu i opcija mute može pomoći, dođe čovjeku slušajući arlaukanje, stenjanje, hvalospjeve, ulizivanje, laži i licemjerje da pita koliko se plaća da se to ne sluša. Plaća se Thompson da ne pjeva, plaća se u kamata na kamatu, porez na porez, namet na trošarinu za cestarinu, samo na glupost ne rastu ni kamate ni porezi.

I poželiš, u trenu dok protivnički igrač bespomoćno leži u šesnaestercu, a Mandžukić ga malo po bradi dodirne vrhom kopačke, pa uzdanica sportske redakcije nacionalne televizije ustvrdi da je dotični ležač natrčao na Mandžinu nogu, poželiš… Ma poželiš svašta.

Ja bih recimo da uleti navijač u teren u trapericama i „kockicama“ sa zecom obojanim sprejem recimo u žuto. Ili da pusti kokoš. Domaću. Ili odojčića s mašnom. Na kockice. Kao u Konzumu.

Ili, ajde da ne pretjerujemo, ne mora nitko u teren. Moglo bi se ubacivati recimo teniske loptice. Ili biljarsku kuglu. Ili patike. Ili bocu umaka za kebab. Ljutog, na primjer. Ili dildo. Ili svinjsku glavu. Ili bocu viskija. Ili one svjetleće štapiće. Ili skuter.

Kladim se da bi vriska komentatora, HaHaoa, Saveza, predsjednika, ministara, ureda, društvenih komentatora i portala doprla do istraživača života na Marsu.

Samo na brdovitom Balkanu, čulo bi se do Porta, Kopenhagena, Basela, možda Norveške, Slovenije ili Sri Lanke.

Šteta bi bila jedino u tome što su spomenute zemlje to već vidjele.

Tko im je kriv što nemaju tenkove, duge cijevi, helikoptere i što im močadi ne zabijaju tri gola više od protivnika pa im ne bi navijači trčali s ofarbanim živim zečevima po terenu.

Ili neka bacaju cvijeće. Ili krafne. Kao ovi navijači od navijača. Oni su za veliku većinu nabrojanih vriskača već godinama na mute.

Već godinama u sustavnom zapećku točnih tumačenja, nazivanja stvari pravim imenima i na žrtveniku politika i moći kojoj je istina bačena u oči isto što i bačena svinjska glava.

Ili obrnuto, biser pred svinjskom glavom.

Ovisi ponešto i o perspektivi onoga tko gleda, ali puno više ovisi o tome koliko tražite za svoju šutnju.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s