OTVORENO PISMO JANICI KOSTELIĆ

Kaže Janica Kostelić da je tužna jer se ne može sigurno kretati po domovini.

Ok. Ajmo to analizirati.

Janica je krenula na Brač. Dočekala ju je grupa ljudi koji se ne slažu s njenim javnim djelovanjem, jer Janica je javni dužnosnik. Ona se osjetila ugroženom, otišla nazad doma pod policijskom pratnjom, a šestero ljudi je zbog toga uhićeno.

Ja sam građanin Republike Hrvatske. Jednako vrijedan kao i Janica, jer pred zakonom smo svi jednaki. Zbog svega što se dogodilo Janici, a prvenstveno zbog onog što se dogodilo Zdravku Mamiću, mene je nekoliko puta policija legitimirala ovih dana.

Nitko me nije zaštitio. Moj krimen je bio što nosim Startasice s Hajdukovim znakom i kapu s natpisom “Hajduk”.

Ja sam slobodan čovjek, nikad krivično kažnjavan, s plaćenim porezima voljenoj domovini.

Cijeli život sam prijavljen u svojoj domovini, koju volim barem jednako kao Janica, a koju volim puno više i od Mamića i od Šukera, zbog kojih se Janica, moja službenica, pokušava posvađati sa mnom.

Janice, ja često putujem po Hrvatskoj. Dođem u Zagreb, grad u kojem sam rođen, u glavni grad svoje domovine. Na ulazu u grad policija me zaustavlja kao zadnjeg kriminalca, tretira me kao potencijalnog teroristu. Znaš zašto, Janice? Zato što navijam za Hajduk.

A ja volim svoju domovinu, Janice. Ljudi iz moje obitelji su ginuli za tu domovinu, Janice.

Nisu držali ruku na srcu dok je svirala himna na Olimpijadi, Janice, nego su za tu domovinu poginuli.

A ja, njihov potomak, tretiran sam na ulazu u glavni grad svoje domovine, na ulazu u svoj rodni grad kao terorist. Pretres, Janice. Pretres od policije koja bi tu trebala biti za zaštititi mene, građanina koji plaća porez i koji nikad nije kažnjavan, od onih koji taj zakon krše.

I nitko radi toga ne odgovara. I ja se radi toga osjećam jako nesigurno, Janice.

A ti si radi nekoliko ljudi koji su ti nešto vikali tužna? A štiti te represivni aparat koji plaćaju oni koji su legitimno protestirali zbog tvog nerada?

Janice naša draga, Plenkoviću naš, gospodo političari!

Shvatite da država i njen represivni aparat postoje radi nas, radi naše sigurnosti, i shvatite da je vaš posao štititi nas.

Shvatite da ste vi naši službenici, baš kao i policajci. Policajci su naši službenici, ne vaši.

I mi se osjećamo nesigurno, jer koristite represivni aparat da bi štitili sebe od onih koji vas plaćaju, umjesto da ih instruirate da nas zaštite od onih koji krše zakon.

Nisi shvatila sve ovo, Janice? Nije ni važno. Jednog dana će oni koji te štite po zapovjedi shvatiti za koga rade. Plaće će nestati, jer tvoje kolege troše više nego što ih mi, građani, možemo platiti.

A kad nema novaca, nema ni muzike.

I zato, shvati. Ja sam tužan, Janice,

Jer sam niže biće u svojoj domovini. U svojoj domovini, za koju su moji prijatelji i moji preci ginuli.

A nitko me ne štiti. Čak ni ti, koju plaćam za taj posao.

Goran Antonijević

Splićanin
Bračanin
Dalmatinac
Hrvat
Građanin
Tvoj poslodavac

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s