Žika Živac

Svi oni nešto stariji no što je pristojno koji su, kao ovaj besprizorni polunovinar, u nekom prošlom životu slušali pjesmu iz naslova, u doba dok njen autor još nije pokazivao naznake debilizma, znaju priču o Žiki Živcu, čovjeku koji je uvijek kriv za sve loše što se dogodi u njegovoj okolini.

O tome nešto kasnije, prvo o utakmici. Ja sam sasvim zadovoljan i miran. Momčad je iskazala svoje nedostatke u srazu s jednom od najjačih u natjecanju Europa League. Hajduk nije ni blizu toliko jak da bi mogao u ovakvoj utakmici nadoknaditi nedostatak četiri standardna prvotimca.

Međutim, ono što mene kao navijača zadovoljava jest činjenica da se momci na terenu nisu raspali, nego su izgledali kao momčad i odigrali najjače što mogu u svih devedeset minuta utakmice.

Domaćini su, nemojmo ni tu biti nerealni, odigrali točno onoliko koliko je trebalo, razlika je bila očita u individualnoj klasi. Ohandza i Vlašić, koji kroz obrambene igrače na terenima HNL-a prolaze kao kroz maslo, ovdje su se većinom odbijali kao od zida.

Dvije greške – dva gola. Moglo ih je biti i još, a Hajduk je na koncu čak imao i šansu kazniti opuštenost u domaćim redovima.

Carillo zna što radi i ja se nadam da ćemo i dalje napredovati ovim baby steps prema naprijed i da ćemo valjda jednom imati ovakvu organizaciju igre a protivnika na lanjskoj razini. Engleske klubove Hajduk nije pobjeđivao ni sedamdesetih i osamdesetih, kad je po kvaliteti spadao među dvadesetak ili tridesetak najjačih momčadi u Evropi, a kamoli sad.

I sad, blaženo nesvjestan onog što se piše u novinama i ostalim medijima, jer sam odlučio produljiti svoj boravak u Engleskoj još par dana i odmoriti se od svega toga, mogu zamisliti kako izgledaju pojedini izvještaji.

I baš sam sretan što mogu ovako napisati svoj. Jer sve što me zanima je duga cesta i hajdučko srce. Sinoć je bila jedna lijepa stanica na toj cesti, stanica na kojoj se još uvijek nadamo čudu i prolasku kroz neki magični portal kojim bismo preskočili nekoliko stanica, ali to bi ipak bilo čudo.

Hajdučko srce nije zakazalo, momcima se za izvedbu na terenu nema što prigovoriti. Vjerujem da će im trener ukazati na greške i da će ih na sljedećoj ovakvoj utakmici biti nešto manje i to je cijela stvar.

A Žika Živac?

Ponavljam, odlučio sam ne otvarati izvještaje, jer znam da bih poludio. Jer znam kako novinari pišu o navijačkim izgredima. Ja sam bio na toj tribini i utvaram si da imam pravo pisati o tome što se desilo.

A dogodilo se ono što se neminovno dogodi kad s obje strane imaš nekoliko usijanih glava koje su pune neke iracionalne mržnje i frustracija. Ništa strašno se nije desilo, poletjelo je nekoliko upaljača, nekoliko stolica, s obje strane je nekoliko ljudi preskočilo ogradu i prijetilo batinama, ali do sukoba nije došlo, na koncu i zbog toga što je među navijačima Hajduka bilo dovoljno razumnih.

Ne sumnjam da će reakcije biti oštre, ne sumnjam ni da će Hajduk opet zaglaviti robiju, baš kao i Žika Živac nakon što neki random klinci “banku obiju”.

Ja o tome mogu reći ono što doista i mislim, a smatram da sa svoje 43 godine i preko 25 godina iskustva sa svih mogućih tribina ovog svijeta na to imam i pravo. I reći ću to onako očinski, jer većini momaka koji su u ovom trenutku jezgra grupe, ili će to tek postati, bih po godinama i mogao biti otac.

Treba se okaniti nasilja, momci. Nasilje rađa novo nasilje, i nikad nikome ništa dobro nije donijelo. O dozvoljenim i nedozvoljenim supstancama neću niti početi govoriti, ali pokušajte se brinuti za sebe i za svoje zdravlje.

Dosta mi je gledanja u transparente s godinama rođenja i pjevanja “poljubi zemlju”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s