Iskorak bez povratka

Misaoni proces vašeg omiljenog piskarala, opskurnog blogera i besprizornog polunovinara ide otprilike ovako; nakon utakmice prepun emocija nikad ne idem na pressice, jer biti general poslije bitke je lako, a ja sam u tom trenutku obični prašinar, koji je s previše emocija sudjelovao da bi bio objektivan.

Nakon ovakvih utakmica kao jučer, puštam da se emocije slegnu, a u glavi se slažu misli koje treba pretočiti u rečenice i smislene pasuse koji će tvoriti nekakav članak, na koji ćete vi, moji najdraži čitatelji kliknuti, a ponekad ubosti na lajk ili nešto drugo.

Tih misli je sinoć, noćas i jutros bilo bezbroj, dovoljno za feljton, a ne za jedan besprizorni članak. Za početak, mislim da je nužno spomenuti suđenje. Ne da bi se kmečalo, jer u činjenici da smo zakinuti za čisti penal pri rezultatu 0-0 nema ništa strašno, jer pomoćni je pogriješio i sudio zaleđe tamo gdje ga nije bilo i točka. Pogriješio je, ne iz namjere, ne iz predrasude, nego zato što je krivo vidio.

Ono što želim istaknuti je činjenica da nama u domaćem prvenstvu nužno trebaju ovakvi suci. Ako se želi od prvenstva nešto učiniti, treba odvojiti par milijuna, kojih u blagajni saveza ne nedostaje i platiti uefine suce da sude prvenstvo. Nogomet je jednostavno ljepši i gledljiviji kad se pušta muška igra, a sankcioniraju grubosti.

Kad smo prvo sviščevo zamatanje čokolade apsolvirali, idemo dalje. Nikola Vlašić.

Nikola Vlašić bi, da nastupa za Dinamo već odavno igrao za „reprezentaciju“ i vjerojatno bio prodan za basnoslovne cifre. Međutim, u tome ima jedna kvaka. Teško da bi postao ovakav igrač kakav je već sad, jer Niksi je već u ovom trenutku veliki igrač, nemojmo se zavaravati.

Zahvaljujući tome što u domaćoj ligi nije nimalo zaštićen, dapače, na njemu se ne sude prekršaji koji su i za zatvor ponekad, a njemu se sudi svako, pa i najmanje guranje ramenom, Niksi je jučer pokazao što može kad ga se pusti s lanca među vukove.

I zato ću u ovu priču uvesti Tona Kukoča i Dina Rađu. Kad sam bio klinac, tamo negdje 13 ili 14 godina sam imao, imao sam oca koji je dovoljno znao o sportu i dovoljno je bio pametan da mi kaže, gledaj ovu dvojicu sine; ovo će ti jednog dana biti najbolji košarkaši na svijetu. Gledaj i guštaj.

Moj sin ima 13, i kupio sam mu pretplatu, da jednog dana može svojoj djeci pričati; gledao sam Vlašića svaku utakmicu koju sam mogao, da vi samo znate kakav je to igrač bio.

Sviščevo zamatanje čokolade broj dva bi bilo uvrštavanje najboljeg igrača domaće lige u „reprezentaciju“ (vidi pod „Pašalić“), a treće zamatanje čokolade se možda i dogodi, i to je zapravo glavna tema ovog pokušaja teksta. Još šest dana ćemo pratiti što će se događati s momčadi, a onda ćemo znati što imamo za ovu (polu)sezonu.

Evropska Liga je ostala nedosanjana i to je loše u financijskom smislu, što znači da će se morati prodavati. Neke su prodaje već kuvertirane (Nižić, Tudor), a sportski direktor ima plan za zamjene.

Strepim od većih potresa, jer u našoj momčadi se iskristaliziralo nekoliko imena koji su sigurno već debelo podcrtani u bilježnicama bjelosvjetskih agenata i skauta, kako se to neoriginalno kaže u sportskonovinarskom žanru.

Ono što je dobro u činjenici da smo ispali iz EL je to da će momčad moći i sa smanjenim kadrom biti konkurentna za prvenstvo. Jer ove godine, Hajduk ima najbolju momčad i najbolje izgleda na terenu od svih u hrvatskoj ligi trenutno.

Pa se vraćamo na temu suđenja. U zadanim uvjetima, otvoreno to kažem, nemamo šanse, bez obzira koliko dobri bili. Jer ne možeš se natjecati ako ti ne dopuštaju.

Ono što bi vlastodršci, a pri tom ne mislim samo na nogometne, trebali shvatiti (ovdje dolazimo do ultimativnog sviščevog zamatanja čokolade: trenutak kada političari i njihovi prirepci nešto shvaćaju) jest da više ne mogu varati narod.

Svima je jasno napokon da je Hajduk do svega došao pošteno, čisto i samo uz podršku svojih navijača, tj. naroda. A oni toleriraju situaciju da oni koji bi taj narod trebali predstavljati rade protiv pravednosti i ne dopuštaju tom narodnom klubu pošteno natjecanje.

I svi spinovi ovog svijeta neće promijeniti činjenicu da strpljenja više nema. Igrate se s vatrom, gospodo. Ova bujica je nabujala do razmjera kojih vi možda niste svjesni, ali nemojte se iznenaditi ako se prelije.

I zato, dopustite nam da se natječemo, da ne bismo iskočili iz toka.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s