“Splitski sportski novinari”

Puno, nebrojeno puta sam pisao i bunio se zbog generaliziranja oko navijača, zbog spominjanja Torcide onda kad treba i onda kad ne treba, zbog priče o orjunašima, cosa nostri, mrziteljima svega hrvatskog i svom onom folkloru koji prati pisanje o jedinom nam klubu i njegovim navijačima.

A sad mi je do grla došlo jedno drugo generaliziranje i neke često ponavljane floskule od mnogih navijača, ali (pre)često i od kolega novinara.

Pa tako svakih nekoliko dana pročitam komentar ili tekst u kojem se pljuje po kolektivu poznatom kao “splitski sportski novinari” ili “novinari koji prate Hajduka”.

Priznajem da sam i ja koji put možda preopćenito pisao, ali mislim da je vrijeme da se kod komentiranja rada novinara neke stvari stave na svoje mjesto.

Kao prvo i osnovno, svaki novinar, ma kako se zvao i ma iz koje redakcije dolazio IMA PRAVO postaviti bilo koje pitanje. Čak i pitati trenera razmišlja li o ostavci par minuta nakon jedne od najbolje odigranih utakmica zadnjih desetljeća.

To pitanje nisu postavili “splitski sportski novinari”, to pitanje je postavio jedan novinar, po imenu Toni Bilić.

I to je njegovo potpuno pravo i ama baš nitko nema pravo pljuvati po njemu radi tog njegovog pitanja. Ono što možete, baš kao i s ovim polunovinarom kojeg trenutno čitate jest odabrati hoćete li čitati njegove tekstove ili nećete.

Ja ću reći ono što mislim: splitski sportski novinari su ukupno gledajući možda i najkvalitetniji u ovoj napaćenoj nam zemlji. Među njima ima onih kojima se divim, ima onih koje izrazito poštujem, ima i onih koje ne volim, ali moj izbor je samo čitati ih i slušati ih ili ne.

I zato vas molim, a posebno molim svoje (polu)kolege novinare (pritom samo želim reći da sam ja jedan polunovinar, ne želeći uvrijediti njih, nego ističući činjenice) da kad imate nešto reći o radu nekog od njih da ih prozovete imenom i prezimenom, te da se sukobljavate s njihovim argumentima.

Jer ne mora nitko biti suglasan s mojim stavovima i mišljenjima, dapače, ali ne možete me napadati kao novinara, a posebno kao osobu onda kad izrazim svoje mišljenje. Ako napišem neku činjenicu koja je lažna, to je druga stvar.

Npr, ako ja sad napišem da Vlašić odlazi u Dinamo za 30 milijuna Eura, onda sam lažov i falsifikator. Ali ako napišem da mislim da bi bilo pametno da Vlašić ode u Dinamo za 30 milijuna Eura, onda sam ja napisao svoje mišljenje, s kojim se vi možete slagati ili ne, ali je moje (i svačije) apsolutno pravo misliti i napisati ono što mislim.

A iz iskustva vam mogu reći jest da ako želite pobijediti one s kojima se ne slažete, najbolji način je ignoriranje.

p.s. (priznajte da sam smislio bombu – Vlašić u Dinamu za 30 milijuna)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s