“Ja sam samo nogometaš…”

Ne znam tko je prvi koji je izjavio floskulu iz naslova ovog teksta, koju mnogi papagajski ponavljaju kad žele ukazati kako nije na igračima reprezentacije da razmišljaju o tome tko ih vodi, nego samo da igraju.

Znam nešto drugo. Onaj koji je to izjavio i mislio da je jako pametan je bio ili zločest ili jako glup.

Samo nogometaš? Pa još pri tom nogometaš koji igra za reprezentaciju? Samo?

Priupitajte djecu po školama koliko je to samo? Priupitajte desetke tisuća mladih momaka koji svaki dan oblače kopačke i treniraju ne bi li u subotu ujutro zaigrali na nekoj ledini koja glumi nogometno igralište u nekom županijskom kadetskom natjecanju što bi sve dali da budu “samo nogometaši”.

Jer osim što su nogometaši, oni su obično i učenici, studenti, poštari, braća, sinovi, zaručnici, vozači, berači jabuka, svašta su nešto oni. Ali samo vi, gospodo reprezentativci imate luksuz biti “samo nogometaši”.

Ali jeste li vi samo nogometaši? I je li vam doista svejedno tko vam je trener, tko vam je agent, tko vam je predsjednik kluba ili saveza? Jer ako je tomu tako, čemu onda pregovori oko premija, čemu onda bojkotiranje pojedinih izbornika, bivših ili sadašnjih?

Koga vi zavlačite?

Ali dobro. Kad sam započeo ovu svoju malu samostalnu avanturu oko svojeg pisanja o svemu i svačemu, prije nego sam se odlučio pisati samo o Hajduku i stvarima oko njega, jedan od prvih tekstova koje sam napisao je bilo otvoreno pismo Dariju Srni.

I danas sam ponosan na taj tekst, jer sam ga napisao iz srca, bez ikakve negativne emocije prema bivšem kapetanu Hajduka i reprezentacije, dapače s puno sjete i tuge zbog svega što se događa.

I tamo ima jedna jako važna rečenica, u kojoj mu dvadesettrećeg dana travnja mjeseca prošle godine, želim da bude prvak Evrope u lipnju, ali ga upozoravam da se to neće dogoditi, ne zato što on i njegove kolege nisu dovoljno kvalitetni, nego zato što iza svakog uspjeha mora stajati pošteni rad.

I zato se čudim našim “samo nogometašima”.

Jer svi oni skupa trebali bi biti dovoljno inteligentni da znaju da neće uspjeti ako ih se vodi s kriterijima zarade trećih osoba, a ne kriterijima kvalitete, uspješnosti i poštenog rada.

Posebno mi je milo pratiti ove “naše” u reprezentaciji. Znate ove naše, koji osim što su nogometaši, oni su i Hajdukovci, “ali”…

Jučer sam nakon dužeg vremena pogledao utakmicu, jer sam imao špurijus da će izgubiti i htio sam čuti i vidjeti kakve će biti reakcije na poraz. Nisam se iznenadio.
Tko je kriv po našim vrlim komentatorima i velikim znalcima? Naravno, Čačić – TV serviser i lik koji je idealan da ga se objesi na prvu granu kao Pedra.

Ali nigdje da netko kaže da taj Čačić nije uopće izbornik ove “reprezentacije”. Tu i tamo se spomene Šuker, jer on je, kao, postavio Čačića, pa je i njegova odgovornost sporna, a nitko da spomene kako taj Šuker nije uopće predsjednik ovog “saveza”.

A kad čitam pojedine analize, tko je kriv? Pa između ostalih Perišić i Subašić. Perišić, jer je napokon odigrao lošiju utakmicu, u kojoj između ostalog, nije zatvarao Pivarića, iako zna da Pivarić ne može pokriti taj prostor iza njega. (!?)

A Subašić, valjda zato što nije loptu upućenu s 19-20 metara iz punog šuta iz slobodnog trka nije uhvatio u ruke. Jer od njega se očekuje da zna da su njegovi zadnji vezni nesposobni ispratiti protivničkog igrača koji se za šut sprema minutama, a stoperi i bekovi nesposobni ući u blok, pa bi Suba trebao valjda stavljati oho ljepilo na rukavice.

Vrijeme je da shvatite, dragi naši Hajdukovci u reprezentaciji da to sve skupa nema smisla i da ne nastupate za svoju zemlju i za svoj narod, nego da služite kao pomoćna radna snaga u prodaji Mamićevih izložbenih eksponata.

I to se ne odnosi samo na Hajdukovce, nego sve one koji bespogovorno dolaze na okupljanja reprezentacije i daju legitimitet ovom grozomornom pothvatu.

Gospodo, vrijeme je da pokažete da niste samo nogometaši. Kvragu, vrijeme je bilo odavno, ali baš kao što sam napisao u pismu Dariju Srni prije petnaest mjeseci, nikad nije kasno.

Vrijeme je da pokažete da ste prijatelji, ljudi, braća, sinovi, vrijeme je da pokažete da ste pravi Hrvati, na koncu. Jer obaveza je svakog Hrvata da se bori za ono što smatra važnim u svojem životu.

I zato, ako smatrate hrvatsku nogometnu reprezentaciju nečim što vam je važno u životu, izborite se za nju. Ne dopustite da vas povijest pamti kao pomagače u uništavanju nečeg lijepog.

Ili nemojte, ali znate i sami da do slave ovako nećete. Možda do nekog sitnog novca onako usput, ali nije da ste baš gladni kruha, zar ne?

A oni gladni kruha su gladni i pravde. I gladni su svoje reprezentacije.

Izbor je vaš, gospodo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s