Puno šala se ovih dana prosulo po Splitu na račun trenutne pozicije Hajduka II na drugoligaškoj tablici. Spominjalo se i gradonačelnika, koji je u žaru predizbornog dodvoravanja navijačima Hajduka obećao i da će popularni bekavci igrati prvu ligu, smišljala su se imena toj novoj momčadi, a ferata i rera su bili najzastupljenije ideje.

Nikome normalnome to ne bi bila tema razgovora, i zapravo i nije, stvar je šale i dobrog duha nas navijača Hajduka.

A eto, to imamo. Imamo drugu momčad koja nastupa u istom rangu natjecanja s prvom. Naravno, ne našu, nego momčad pod komandom Saurona našeg nogometnog Mordora.

I ima svoju misiju, a to je razvijati igrače za prvu momčad, (što čini uspješno, jer logično je da mladi igrači bolje stasaju u prvoligaškoj konkurenciji nego u rangu ispod) osigurati četiri lagane trening utakmice za odmor i uigravanje prvoj momčadi, (statistika svoje govori), a konkurentima prve momčadi zagorčati život i otežati put do bodova koliko god se može (opušteno i bez imperativa, svaki bod ili svaka suspenzija protivničkog igrača je bonus).

I nikome više nije do šale, jer to već predugo traje. Postoje i službene odluke nadležnih organa, ali nema nikih problema za naše gospodare Mordora.

Nažalost, stvari su postavljene tako da Hajduk ne može, osim na simboličkoj razini učiniti ništa, jer sudjeluje u tom prvenstvu, znajući da nitko ne bi ni prstom pomakao kad bi u kuli mordorskoj odlučeno da se Hajduka izbaci u neku treću ili četvrtu ligu da se odlučio na drastične mjere.

Mi smo odabrali dugu cestu, a oni idu po tračnicama. Besmislenim smjerom koji su odavno ucrtali, vlakom punim novca kojeg vuče lokomotiva, a svako iskakanje iz tračnica se kažnjava.

Nema druge nego se potruditi da naša cesta bude što manje vijugava i sa što manje pružnih prelaza, na kojima nas s guštom i zlobom zaustavljaju.

Uvijek mi je grč u želucu pred ovu utakmicu koja nikad ne bi ni trebala biti odigrana, i uvijek me hvata tuga, jer samom činjenicom da idem na tu utakmicu sam svjestan toga da Sauron još uvijek vlada, a lokomotiva ide dalje, pogonjena onim zlokobnim prstenom moći.

Samo čekam da netko već jednom uništi taj prsten moći tamo gdje je i skovan. U kovačnicama Hade.. pardon, Mordora.