Poznavanje mentaliteta i traženje kontinuiteta

Press konferencije u Hajduku postaju teške za moj emocionalni status. Emocije su ono što je već neprežaljeni Bukle rekao za njih, pa mi je kolega fotoreporter nakon današnje poručio da sam izgledao kao da ću zaplakati.

A sve mi se pomiješalo. Od činjenice da sam dobio poruke od nekoliko ljudi za koje znam koliko su vremena i snage uložili u ovaj projekt koji kažu da im je dosta svega, preko privatnih performansa novinara u samom press salonu, pa do predsjednika koji se opravdava, sportskog direktora koji je bliže tome da zaplače od mene, pa do trenera koji ničim izazvan o sebi priča u trećem licu.

Krenut ću od zadnjeg prema prvom, nekako po kriteriju važnosti. Pokušavam se držati kriterija na ovom portalu i imati odgovornost za napisano. Kad smo kod toga, predsjednik NO, Slaven Marasović je preko posrednika poručio da je jučerašnja greška pri citiranju statuta bila nenamjerna, običan previd. Prihvaćam. Ali neka se ne ponavlja.

Dakle, trener je na svom predstavljanju učinio dvije nevažne greške, za koje ne sumnjam da će ih PR služba kluba u budućnosti ispraviti. U jednom trenutku je, kao što sam već spomenuo o sebi počeo govoriti u trećem licu (izgleda da je to običaj ljudima iz Osijeka), a to je jednostavno nešto što se – ne radi.

Drugo je bila sintagma koje se uhvate mnogi, a koji su nesvjesni činjenice da se paradigma Hajduka promijenila, pa (posebno u trenutku kad dođu na Poljud puni nekih predrasuda i predznanja) počnu pričati o vojnicima kluba i sve nešto u tom stilu.

Navijači Hajduka očekuju profesionalizam, i što se njih tiče, može trener Hajduka biti žena s tri noge koja navija za Prištinu, samo neka Hajduk igra dobro i neka pobjeđuje. Nije puno za tražiti.

Rekoh, nastup trenera je bio sasvim dobar, ovo što sam spomenuo su sitne greškice, ali koje treba izbjegavati. Ono što mene više muči jest činjenica da je sve ono dobro i pametno što je trener rekao, gotovo istim riječima govorio i bivši trener. Pa se pitam čemu promjena?

Jer svaki iole školovan trener radi više manje isto, razlike su u detaljima. Jesu li ti detalji toliko važni da će promjena trenera donijeti uspjeh? Nadajmo se da hoće

Mario Branco izgleda kao da nije spavao tjednima. Po svemu sudeći je na odlasku, ali kao pravi profesionalac, a nadasve kao pravi gospodin, ostaje dok se ne završe započeti procesi koji bi bez njega bili ugroženi.

Ni predsjednik uprave ne izgleda kao netko tko mirno spava, ali ono što znam o njemu jest da i inače malo spava, a puno radi. E sad, on je na sebe u potpunosti preuzeo odgovornost i za ovaj izbor trenera.

Kako bi to pravi lideri trebali raditi, on je rekao da je cijeli stručni tim, od sportskog direktora, njegovog pomoćnika pa do šefa akademije odabrao trenera, ali da odgovornost za njegov izbor snosi samo on osobno.

Ja bih volio da je odgovornost preuzeo na drugi način, podrškom treneru u teškoj situaciji, ali njegov izbor – njegova odgovornost.

Mislim da će uspješnost ove odluke biti ta po kojoj će se na koncu ocjenjivati uspješnost ove garniture vodstva kluba.

I sad dolazimo do najvažnije točke, dolazimo do ljudi koji danas odustaju od projekta, od kluba, jer sve što ja radim i sve što ja pokušavam svojim pisanjem je usmjereno samo prema njima, prema ljudima kojima ovaj klub znači toliko da im je današnji dan težak, ma gdje bili i ma što radili, jer poraze i poteškoće Hajduka osjećaju i doživljavaju kao svoje osobne.

Rečenica iz prethodnog pasusa, u kojoj spominjem da će uspješnost novog trenera biti ključna za ocjenu ove garniture je u redu. Međutim nemojmo brkati ocjenjivanje ove garniture s ocjenjivanjem uspješnosti projekta upravljanja.

Spomenuti ću i točku koju sam preskočio, a odnosi se na novinare. Ljudi, vrijeme je da se počne paziti što se čita i što se prati. Jer ono što uđe u naše glave, kad tad neminovno i izađe. Nakon što je dovoljno puta spomenuto da ovo ništa ne valja, iz same naše nutrine počeo je izlaziti glas, kao eho onog što smo dovoljno puta čuli: “ovo ništa ne valja”.

A to jednostavno nije istina. Istina je da puno toga nije dobro, ali da se (ukupno gledajući) ide naprijed. Naše je da kritiziramo i da kritikom unaprjeđujemo klub, ali na nama je da prvenstveno to radimo konstruktivno i sa smislom.

Ja doista ne znam gotovo ništa o Željku Kopiću. To što je on iz Osijeka, ili što je bio junior nekog tamo kluba mi je važno koliko i kvaliteta gnojiva koje se koristi pri uzgoju bambusa u Kini.

Da, volio bih da je trener Hajduka neki Kaliterna, da je sportski direktor neki Poduje, da je direktor neki Burazin, a predsjednik neki Kirigin. Ali nije.

Volio bih i da je Hajduk prvi na tablici, a da je HNS savez svih nas koji volimo nogomet. Ali nije.

Volio bih i da za Hajduk zaigra Ronaldo. Ali neće.

Do jučer nisam imao gotovo nikakvo mišljenje o Željku Kopiću. Od danas, to mi je najdraži trener u Hrvatskoj, a vi kako vam drago.

Naš mentalitet je takav da se brzo zapalimo, ali se još brže i ugasimo. Često se time ponosimo, ali sve što ja imam reći na tu temu jest da je taj mentalitet velika kočnica napretku našeg kluba.

Moramo se naučiti oglušiti na onaj glas u glavi koji nam budi sumnje zbog nekih starih strahova. Moramo se naučiti ignorirati one koji nas pokušavaju zavaditi na bilo koji način. Moramo se naučiti strpljenju i toleranciji.

Moramo.

Jer samo kontinuitet donosi uspjeh. A ako nam mentalitet toliko smeta, onda ga treba mijenjati. Evo ovako. Hajduk neće biti prvak još tri godine. Hajduk vjerojatno neće ni osvojiti kup, a vrlo vjerojatno neće ni dočekati zimu u Evropi.

Hoćemo li prestati podržavati Hajduka?

Ja neću.

Odmah poruka onima koji će na ovo reći da onda projekt nema smisla, jer ne igramo zato da budemo treći.

I u slučaju da se odbaci projekt, a klub prepusti političarima i gospodarstvenicima, Hajduk neće učiniti ništa od onog što bi mi htjeli.

I to neću napisati s ogradama tipa “vjerojatno”, “vrlo vjerojatno” ili ikakvim sličnim. To ću napisati sa sigurnošću.

Željko Kopić ima na raspolaganju momčad koja je u stanju biti blizu Dinamu. U zadanim uvjetima HNL-a, uvjeren sam da ga ne može dostići, ali očekujem od njega da momčad bude nadmoćna većini klubova, a barem ravnopravna najboljima.

Treneru, sretno!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s