Divide et impera? Fuck off!

Latinska poslovica iz naslova, koju su u svoje vojnopolitičke doktrine usadili mnogi državnici i vojskovođe, od Julija Cezara, Napoleona, pa do modernih britanskih kraljeva i kraljica koji su vladali svijetom, u originalu uopće nije latinska, jer stari Rimljani su to, kao i većinu toga, prekopirali, da ne kažem ukrali od starih Grka.

Izvori kažu da je prvi koji je to izgovorio, a netko zabilježio, bio Filip Makedonski, otac onog Aleksandra koji je prvi pokorio gotovo cijeli svijet. I nije to slučajno, jer doktrina je to koja ruši sve pred sobom, jer gdje nema sloge, nema šanse ni za uspjeh.

Shvatili su to odavno i ovi naši neprijatelji, jer budimo realni, odavno je rat protiv Hajduka prerastao normalne okvire i postao pravi specijalni rat, u kojem se ne biraju sredstva, u kojem se upreže cijela jedna medijska mašinerija, pa možda zato kolege iz nogometplusa nikako da dobiju odgovor gdje su i na kojim računima završili oni pusti milijuni za promidžbu i oglašavanje iz HNS-a.

Naravno, u svemu tome, Hajduk se kao klub zatvorio u sebe, jer sredstvima za pr ne može se mjeriti s paradržavnim organima koji raspolažu novcem tko zna kakvog porijekla, a s druge strane, imamo i Torcidu, grupu ljudi koja je izložena takvom teroru državnih organa represije, da nije ni čudo da ponekad ostavljaju dojam da su organizirani po uzoru na tajne službe ili još više na gerilsko ilegalne grupe.

I onda se određene stvari kriju kao zmija noge, mnogi sastanci i mnogi procesi u klubu se ne objavljuju javno, jer svaki potez kluba s adrese Mediteranskih Igara 2 se secira od strane onih koji su upregnuti u mašineriju koja svojim dodirom pera sve što analizira pretvara u maligno tkivo.

Najava boljih dana od strane bilo koga iz kluba se kroz kratko vrijeme od strane „analitičara“ u kratkom vremenu pretvara u obećavanje titule već ove godine, a onda, čim se izgubi utakmica ili dvije, poziva ih se na odgovornost.

U svemu tome, zbog mnogih reakcija koje su došle od strane onih članova koji nisu članovi Torcide, pa im smeta tako i sastanak Torcide s predstavnicima kluba pred sezonu, treba jasno reći neke stvari.

Nema apsolutno ništa sporno u činjenici da se vodstvo kluba periodično sastaje s predstavnicima Torcide, krovne udruge navijača Hajduka. Baš ništa sporno. Što se događa i kako izgledaju klubovi ili reprezentacije koji nemaju komunikaciju sa svojim navijačima, možete vidjeti na primjeru Dinama ili tzv. „repke“.

U Hajduku, vremena treba uvijek biti za predstavnike Torcide, predstavnike veterana Hajduka, predstavnike DPH-ova, predstavnike medija, predstavnike sponzora, predstavnike Grada Splita, Županije ili na koncu Države. Trebalo bi uvijek biti vremena i za predstavnike HNS-a, ali to je već druga priča.

Hajduk je dio svih nas, i svi imamo pravo na pristup informacijama, Hajduk jest i mora biti obitelj, u kojemu ima mjesta za sve.

Ništa sporno, dakle, nema u činjenici da se predstavnici kluba navijača sastanu periodično s predstavnicima kluba.

I ništa sporno nema u činjenici da predstavnici tih navijača traže od predstavnika kluba određene uspjehe, određene iskorake, koje su na koncu i sami obećali.

Jedino što je sporno u svemu tome jest činjenica, a ja polazim od toga da je ono što je napisano u tekstu Mate Prlića činjenica, jer nemam apsolutno nikakvog razloga ne vjerovati napisanome, da se predstavnici kluba dovode u situaciju u kojoj navijačima obećavaju stvari koje nitko pametan ne bi obećao.

Jer obećati sportski uspjeh ne može nitko, osim valjda trenera Dinama pred utakmicu s Lokomotivom.

Ono što je još gore, predstavnici kluba, koji bi pred navijače, veterane, članove i sve one koji tvore našu malu hajdučku obitelj, trebali dolaziti samo s izvještajima i planovima, a nikako obećanjima, ta obećanja dodatno prisnaže i obećanjem ostavke ako ne uspiju.

Krajnje neozbiljno.

I krajnje je neozbiljno, na koncu, ne održati svoje obećanje.

Opet ću napisati, demokracija nisu samo izbori svake četiri godine, demokracija još više ovisi o transparentnosti, odgovornosti za procese, sustavu kontrole procesa, ovisi u povjerenju u sami sustav demokracije.

I kada se izgubi povjerenje među dionicima demokratskog procesa, stvar se testira na izborima.

Nadzornici moraju odlučiti. Imaju dva potencijalna rješenja:

Mogu promijeniti Upravu kluba, a onda dati svoje mandate na provjeru kroz demokratske izbore, koji ne moraju biti pokrenuti referendumom, jer i ostavke su dio demokratskog procesa, dapače, osnažuju ga, jer pokazuju da ima odgovornosti.

Ako su uvjereni u svoj put, onda moraju osigurati ovoj upravi mir, moraju im dati vremena i dati ostavke, te tražiti potvrdu svoje odluke na izborima. Demokracija je jednostavna stvar – ako dobijete dovoljno glasova, nastavit ćete gdje ste stali, ako ne, doći će drugi.

I točka. Ništa dramatično.

Za one koji u ovome vide neki krucijalan dokaz da ulica vodi klub ili da se Torcida postavlja iznad ili izvan projekta narodnog kluba koji predstavnike bira na izborima, osim poruke iz drugog dijela naslova, koju sam htio napisati isto na latinskom, ali nisam našao prijevod, pa sam je napisao na modernoj inačici tog univerzalnog jezika, ide malo pojašnjenje.

Torcida u niti jednom trenutku nije tražila da se promijeni način biranja predstavnika u klubu. Dapače, jasno je dano do znanja da će, ako nadzornici dobiju potvrdu na izborima, odstupiti i prestati sa zahtjevima za odgovornošću.

Pravo većine je da odlučuje. Pravo manjine u demokraciji je da zastupa svoje stavove.

A potvrda demokracije se dobiva na izborima.

Ja zamišljam te tipove koji sad sjede doma i uživaju, jer vide da smo različiti, ali valjda smo svjesni da nas ima različitih od samog početka.

Samo u mojoj obitelji, kao članove Hajduka imate jednog umirovljenika, jednog novinara, jednu magistricu marketinga, jednu ekonomisticu, jednog profesora sociologije, jednog učenika, te dvoje djece predškolske dobi.

Među nama ima desničara, ljevičara, apolitičnih, ima starih, mladih, ima nas strpljivih i tolerantnih, ima nas brzopletih i agresivnih, ima nas iz Splita, Zagreba, New Yorka, Berlina, Mitrovice, Kaknja i s Biševa. Ima nas plavih, crnih, ima nas heteroseksualnih, perverznih, homoseksualnih, ima nas koji volimo Clash, a ima nas i koji volimo Lidiju Bačić.

Među svima nama neće nikad biti konsenzusa oko svega, naravno da će se u svakom trenutku čak i oko Hajduka lomiti naša koplja i sučeljavati različiti stavovi i mišljenja.

Ali, ako zbog ničeg drugog, onda zbog zluradog osmijeha mordorskih sluga, nemojmo dopustiti da nas dijele.

Ne dajmo im da guštaju.

Ako zbog ničeg drugog, ajmo ih pobijediti zbog dišpeta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s