Soli contro tutti ili soli na rep

Ovo što se događa oko izbora u Hiltonskom Nogometnom Savezu nije ništa neočekivano. Ne bih se čudio da padne i velika pomirba i da se napravi neka polučistka, u kojoj bi pojedinci otišli iz saveza, ne bi li se raju uvjerilo da su se stvari promijenile.

Našlo bi se tu mjesta i za neke od izazivača, jer nemojmo biti naivni, pa ti ljudi se pozivaju na zajedništva i na način rada od prije dvadeset godina, kao da je prije dvadeset godina bilo sve pošteno i krasno.

Nemojte me zafrkavati, imam nešto godina i sjećam se određenog Canjuge, određenog, određenog Markovića, Srebrića, Širića, Šuprahe i određenog Franje Tuđmana, koji su se eto, baš vodili zajedništvom.

Dajte, molim vas, nemojmo se lagati…

Ništa se neće promijeniti dok se ne odradi lustracija, a ja sam već sam sebi dosadan s tom pričom, shodno tome i ne želim uopće više gubiti vrijeme na to.

Mene muči što su ljudi koji nadziru poslovanje našeg kluba obećavali neke stvari po tom pitanju, onako konspirativno govoreći “radi se na tome vrlo ozbiljno”, sve ono u smislu “ima puno lipih stvari ali ne smin kazat”.

Nije mi se to sviđalo od samog početka, ja smatram da ništa dobro nikad ne proizlazi iz zakulisnih igara i dogovora u tajnosti, a posebno ne kad se rade s političarima i uz pomoć PR službi.

I da, ne vidim razloga da itko na ovo reagira s pričom “bit će, vidit ćeš, dogovaramo.”

U neku ruku ova situacija u Hiltonu našem klubu daje dodatno vrijeme za bavljenje sobom. Ova liga ne može biti regularna dok u njoj nastupa idući protivnik, ali tim više se nedjeljna utakmica postavlja kao jako važna.

Prvo, utakmica je to koja donosi potvrdu onoga što se učinilo u Isengardu ovog vikenda, a drugo, to je utakmica koja će pokazati da li je pobjeda nad Sarumanovim trupama bila dovoljna da se igračima dogodi klik u glavi sličan onome koji im se dogodio u proljeće kad su pobijedili usred Mordora.

Jer s dvije pobjede u zadnja dva kola bi se osigurao mir pred pripreme, koje bi, ako ih novi trener u suradnji s novim šefom za fizičku pripremu, odradi kako treba, s oporavljenim Futacsem, i (nadam se) spremnim Almeidom, mogle donijeti jedno sasvim drugačije proljeće.

A u klubu će se ljudi morati pozabaviti sami sobom, odlučiti kojim smjerom idu dalje, s kojom upravom, s kojim sportskim direktorom, a na koncu i s kojim igračima.

I da, odradit će se valjda i ćakula s članovima, jer vrijeme za to je odavno prošlo. Sve ovo što nam se događa u zadnjih nekoliko mjeseci je, po mojem skromnom sudu, samo nedostatak komunikacije i nedostatak informacija.

Previše toga između nas završava na “ima puno lipih stvari, ali ne smin kazat”, a to stvara velike probleme, posebno što smo odavno navikli puhati ne na hladno, nego u frižider, koliko smo opečeni kroz zadnja desetljeća.

I vrijeme je da se to iskorijeni iz Hajduka i oko Hajduka. Stvari se barem u Hajduku i oko Hajduka moraju rješavati otvoreno, bez fige u džepu, kad već nigdje drugdje u ovoj zemlji neće.

Jer ako ćemo se prilagođavati načinu rada drugih, ne bi li ih pobijedili, onda smo u startu izgubili.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s