J’accuse..!

Dan nakon što sam po tko zna koji put bio svjedokom policijskog maltretiranja cijele populacije ljudi kojima je zajedničko samo to što vole i žele pogledati nogometnu utakmicu, jutro nakon što sam na međunarodni dan ljudskih prava svjedočio opetovanom kršenju osnovnih ljudskih prava od strane represivnog aparata jedne države članice Europske Unije, nema mi druge nego napisati optužnicu protiv svih onih koji su mi uništili snove o mojoj voljenoj zemlji, koji su umjesto moderne europske zemlje, od Hrvatske učinili tužnu, frustriranu i neslobodnu balkansku tvorevinu.

Optužujem Hrvatsku Vladu za kršenje osnovnih ljudskih prava.

Slobodnom građaninu ove zemlje, koji ide na nogometnu utakmicu, nije dozvoljeno slobodno se kretati, uskraćena mu je sloboda govora, a neposredno prije, tijekom i nakon utakmice, policija sustavno prekoračuje svoje ovlasti pri postupanju prema slobodnim građanima koje je dužna samo štititi i ništa više.

Pokušajte zamisliti da idete u kazalište. Krenuli ste iz Zagreba za Rijeku, jer u tamošnjem HNK Ivana Pl. Zajca igra Labuđe jezero, vaš omiljeni balet. Lijepo ste se obukli, nabacili ste smoking, pored vas je supruga, u večernjoj haljini, pa ne ide se na Labuđe jezero tek tako, zar ne?

Tek što ste krenuli, pred ulazom na naplatne kućice Lučko, izdvajaju vas iz kolone, jer vidjeli su policajci da ste u smokingu, dakle idete u kazalište i time potpadate pod zakon o sprečavanju nereda na kazališnim predstavama, donesen po hitnom postupku nakon što je legendarna K.G.K. uletjela na binu među balerine i izazvala sablazan cijelog civiliziranog svijeta.

Traže vas osobne dokumente, provjeravaju imate li možda zabranu prisustvovanja kulturnim događajima, jer ste pokušali prošvercati upaljač i cigarete na neku od predstava u Kerempuhu ili Komediji svojedobno.

Niste na listi, imate sve dokumente, vezani ste bili, gospođa i Vi uredno plaćate porez, direktor ste u firmi, gospođa je vlasnica frizerskog salona, ali policajac vam nalaže da se odmaknete od vlastitog automobila, da pregledaju imate li nedozvoljenih tvari u istome.

Traje to petnaestak minuta, ali kako ste ipak uredni građani, puštaju vas dalje. Nakon petnaestak minuta ugodne vožnje, taman kad je disk u cd playeru došao do “Zbora Židova” iz Verdijevog Nabucca, pred odmorištem Draganić sve automobile preusmjeravaju na odmorište i propuštaju automobil po automobil.

Vas opet izdvajaju iz kolone, jer smoking, jer toaleta, jer zakon o kazališnim gledateljima. Još jedan pretres, gledate na sat, jer strah vas je već da ćete zakasniti na balet, a toliko ste se pripremali za taj užitak.

Gospođa se nervira, i želi nešto reći policajcima, ali vidite ispred sebe bračni par polegnut licem na mokri asfalt, s rukama sputanih na leđima onim plastičnim lisicama, jer netko od njih se drznuo verbalno napasti policajce zbog takvog tretmana. Optuženi su za napad na službenu osobu i mogu očekivati dugotrajnu kaznu.

Nakon što ste platili cestarinu na izlazu Grobnik, dočekuje vas još jedan, do tad najdetaljniji pregled, a policija vas stavlja u kolonu, da bi vas dopratila do same zgrade kazališta, jer lokalni navijači, pardon, ljubitelji kazališta se žele tući s vama, jer uvjerilo ih je da ste vi krivi za činjenicu da njih još gore maltretiraju, orkestrirana kampanja je unijela razdor među ljubitelje kazališta koji se međusobno mrze kao nikad, pa policija ima carte blanche za postupanje prema svima.

Dolazite napokon do Verdijeve ulice bb, znate da ulaznica ima dovoljno, ali pred blagajnom je nevjerojatna gužva. Svakom kupcu se upisuju osobni podaci u sustav, do početka predstave je desetak minuta, a vidite da se prodaje otprilike jedna ulaznica u minuti. Pred vama je debelo preko sat vremena čekanja.

Računate u glavi i shvatite da ćete ući u kazalište negdje u vrijeme španjolskog plesa i razmišljate o tome ima li uopće smisla čekati i ulaziti na treći čin. Kažete policajcu da biste radije otišli kući, ali on vas ne pušta iz ograđenog dijela pored blagajne za gostujuće gledatelje.

Sjetite se još jednom onog bračnog para s licem na asfaltu, pa čekate po kiši dok ne dođete na red za ulaznice. Dok kupujete ulaznicu, čujete iz kazališta otvaranje trećeg čina, znate da gosti pristižu na bal, da će sada nevjeste plesati, a vas još jednom pretresaju na ulasku, izuvaju vas, pregledavaju svaki džep, pipaju vas po intimnim područjima…

Već vam je prekipjelo, ali s lijeve strane vidite improvizirani policijski šator i čujete udarce po nečijim kostima, ispod ruba šatora vidite glavu jednog od gledatelja koji je odveden na detaljni pregled tjelesnih šupljina, na toj glavi je čizma, a uz udarce čujete i jauk istog tog gledatelja.

Sad vam već strah ulazi u kosti i nakon svog tog maltretiranja, ulazite napokon u kazalište, u posebno ograđeni dio u kutu partera, iz kojeg se ne vidi baš najbolje cijela pozornica, ali što sad. Ušli ste taman u trenutku kad je princ Siegfried pao u nesvijest, a gosti nestali s bala.

Dok čekate početak posljednjeg, četvrtog čina, policajci upadaju među gledatelje i nasrću na jednu gledateljicu koja je pokušala fotografirati balet mobitelom, najgore kršenje zakona o sprečavanju nereda na kazališnim predstavama. Jedino je gore ukoliko uz fotografiranje na koncu predstave ne aplaudirate režiseru predstave, nego još glasno tražite ostavku intendanta, jer ste čuli da samo balerine koje mu pristanu biti ljubavnice mogu dobiti ulogu.

Nisam htio pričati o tome, ali moram spomenuti da je intendant na sudu, zajedno s režiserom predstave i šeficom baleta, gdje su svi zajedno optuženi za višekratno silovanje i podvođenje balerina, pri čemu su na njihovim seksualnim uslugama zgrnuli bogatstvo.

Kad predstava dođe kraju, nakon što zli Rothbart napokon pogine, a labudice otplešu svoje za kraj, policija vas drži još sat vremena u kazalištu, radi vlastite sigurnosti. Nakon što vas tako umorne, izmaltretirane, gladne i žedne napokon puste prema automobilima, po putu vam udijele nekoliko udaraca pendrekom, jer ne izlazite dovoljno brzo.

Nakon što su vas pod rotacijom otpratili do ulaza na autocestu, poželite stati na prvu benzinsku postaju i popiti čaj, da se malo smirite i dođete sebi, ali prva otvorena pumpa je tek ona iza Karlovca, jer su prve dvije ili tri zatvorene “iz sigurnosnih razloga”.
Negdje usred noći, dolazite napokon kući i pitate se ima li smisla živjeti u zemlji u kojoj ne možeš imati ni najobičniji hobi i uživati u njemu, a da ne potpadaš pod neki zakon po kojem te mogu legalno maltretirati bez da imaš pravo zucnuti.

Nije dovoljno što ti je firma u problemima zbog poreznih nameta, nije dovoljno što ti je inspekcija supruzi odrezala kaznu od sto tisuća kuna jer su pronašli tupe škare u salonu, ni vikendom ti ne daju uživati u kazalištu kako treba.

Ova cijela priča zvuči besmisleno, posebno onima koje su P.R. službe odavno uvjerile kako su nogometni navijači šljam koji zaslužuje represiju i batine. Nakon što su uvjerili narod da se jednoj skupini građana mogu bez problema kršiti osnovna ljudska prava, i nakon što je donesen takav zakon, kojeg je, da ironija i apsurd budu najveći na svijetu, progurala osoba koja se naziva liberalom i pripadnica je nečeg što se zvalo “liberalna stranka”, takvi nisu ni svjesni da su time otvorena vrata kršenju ljudskih prava svih nas.

Jer prvo su došli po navijače. A doći će i do vas, nema uopće sumnje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s