“Hajduk će ti dat kruha”

Rečenica iz naslova je poznata kao ona s kojom se svaki navijač sretne u svom životu, u ovom ili onom obliku.
 
Nekad je to “ne pratim hrvatski nogomet, to je nevažno”, nekad je to “to su sve kriminalci”, nekad je to “tamo su sve huligani i ne može čovjek više s djetetom otići na utakmicu”, a na koncu je to sve onaj iskonski hrvatski “ne bi se štel mešati” mentalitet, koji prosječnog Hrvata tjera da iz udobnosti vlastitog kauča zna sve o svemu i smatra se pametnijim od svih, iako guzicu s kauča diže samo kad odlazi po čips ili pivo iz kuhinje.
 
Ponekad ih s kauča podigne kakav gol momaka u kockastim dresovima, ali guzica odmah nakon toga ide natrag, u udobnost kauča, jer mekano je mekano.
 
Navijači Hajduka su već godinama u pokretu. Putuju po Hrvatskoj i svijetu i prate svoj klub, izlaze na ulice, bune se protiv nepravdi, ali o tome se u javnom prostoru Republike nam Hrvatske zapravo jako malo zna.
 
Jer nekome ne odgovaraju Hrvati koji dižu guzicu s kauča. Ne odgovaraju im Hrvati koji bi sami odlučivali o resursima koje financiraju, oni bi radije one koji guzicom prilijepljeni za kauč prihvaćaju da njihovim resursima upravljaju oni koji su za to odabrani. Znaju ti odabrani, da će ovi grintati što se resursima upravlja u cilju interesa pojedinaca, ali dok ostaju na kauču, neka grintaju koliko žele.
 
Hajduk nam neće dati kruha, Hajduk nam daje puno više. Daje nam onaj nektar i ambroziju, koji su bili hrana bogova s mitskog Olimpa, koji su im davali besmrtnost.
 
Hajduk nam daje onaj osjećaj posebnosti, jer biti dijelom Hajduka danas znači biti potpuno drugačiji od guzica s kauča, znači biti aktivan građanin države koju voliš i građanin koji toj državi pomaže da bude bolja.
 
Biti članom Hajduka je čin koji nas izdvaja od mase koja navija po narudžbi, koja naručuje ono što im s televizije kažu da je dobro.
 
Jer reklame za Hajduk nema nigdje, dapače, samo antireklama. A deseci tisuća se učlanjuju, milijuni kuna slijevaju se u Hajdukovu blagajnu i čine ga još većim, nepobjedivim, neuništivim.
 
Hajduk je velik. U svojoj veličini, sutra će pomoći jednom projektu koji je mali, ali u svojoj veličini jednako važan kao i Hajduk, jer dok trenutni “izbornik” uživa naklonost mainstream medija i dok gazde hrvatskog nogometa iz Mordora guraju klub koji igra na njihovu stadionu prema prvoj ligi, oni se trude očuvati ono što vrijedi od nogometa.
 
Ljubav, tradiciju i emociju.
 
I zato je važno da sutra dođete na Poljud. Iako vam Hajduk neće dati kruha. Ni Varteks.
 
Ali vi ste ti koji možete dati život Hajduku i Varteksu i time postati onaj dio hrvatskog društva koji ne ostavlja svoj pečat samo otiskom guzice na kauču, nego ostavlja trag u beskraju ljubavi za svoj klub i za svoju zemlju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s