Kako je Flegmarin postao kapetan

Magdalenu Mrčelu službeno sam upoznao sinoć, do sinoć sam poznavao samo njene tekstove. Napisala je roman za djecu, nagrađen od Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, pa je sinoć imala promociju u GK Marka Marulića. Kad smo kod Marka Marulića, ne mogu se načuditi gostima iz Zagreba koji su se sve nešto iščuđavali nad činjenicom da je toliko ljudi došlo na promociju knjige u Splitu, i oduševljavali se činjenicom da ima ljudi koji pišu i van Zagreba.

Sad bih vam ja onako novinarski trebao dati suhoparni izvještaj o tome tko je govorio, što je govorio, o čemu se govorilo, ali valjda ste već navikli da na ovom portalu to tako ne ide. Mogu vam pisati o onome što sam ja osjetio, a od događaja mogu potvrditi da sam u suradnji s kolegama Bojanom i Krešom u momentu kad je momak na gitari napravio prelaz sa “Ja sam ti jedini drug” na “Zbog jedne ljubavi”, napravio mot paljenja baklje, pa je Bojan ispustio onaj zvuk kssssššš, koji znaju svi koji su ikad kresnuli bengalku.

Da se vratim na Magdalenu, odnosno Megi, kako se lijepo potpisala na posvetu namijenjenu mojem sinu jedincu kojem ću s ponosom pokloniti njen roman. Prvo sam čuo za Megi. Megi Kranjčar. Pisala je ta cura toliko dobro i imala toliko očiti pseudonim da sam bio uvjeren da se pod njim krije neki Lucić, Baretić, Tribuson ili netko sličan tko na nogometplusu krije svoj pravi identitet dok piše stilom kakav svi mi koji nešto piskaramo sanjamo dostići.

Nakon nekog vremena su me upozorili da je to stvarna osoba, da piše svašta nešto, da predaje u školi i bio sam oduševljen, Sa svime, a posebno činjenicom da takva osoba odgaja mlade grada Splita, grada koji zaslužuje samo najbolje, a samo najbolje i priznaje. I najgore, ali to je druga tema, ovo je priča o najboljima.

A Megi je napisala najbolji novi roman za djecu i mlade. Priča je to o jednoj običnoj splitskoj obitelji, zaluđenoj sportom, obitelji koja.. Ma što ću vam pričati, pročitajte. Meni je trebalo par sati, tijekom kojih sam se smijao, bio sjetan, a ni oči nisu uspjele ostati suhe u svemu tome.

Priča je to i o Hajduku, koji, iako ga ima najmanje u cijelom romanu, stalno je tu negdje, usput, kao misao vodilja o neodustajanju, misao vodilja o jednoj ljubavi, misao vodilja o onom kojeg treba potražiti kad loše krene, priča je to o svima nama koji ne želimo mijenjati svijet, nego samo želimo biti pravedan svijet, za sebe i druge.

Neka bude pravda, pa makar propao svijet.

Hvala ti, Megi, za divnu večer i za krasnu knjigu. Odgajaj tu djecu u pravednosti i ljubavi, nauči ih da su oni koji u sebe najviše sumnjaju ponekad najjači i da su oni ti koji nose teret ovog svijeta na svojim leđima.

Nađite roman i poklonite ga svojim tinejdžerima, isplati se. A isplati se pročitati i ako ste stariji, jer kad je nešto dobro, dobro je. A ovo Magdalenino je odlično.

Toliko odlično da joj je ova novinarska ekipa sa sjeverozapada dvorane priredila misaonu bakljadu, a iskreno, zaslužila je pravu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s