Realna očekivanja

Dojmovi od subote se još nisu slegli. Barem ne meni. I prije nego zakoračim u ono što nas čeka već danas i u ostatku tjedna, moram se vratiti na subotu još malo.
Onaj moment je, nažalost, uživo vidjelo jedva sedam tisuća ljudi. S izuzetkom onih desetak momaka koji su došli podržati goste i kojima će to vjerojatno ostati trajna trauma, ostali će moći pričati da su svjedočili nečemu što sport zapravo jest u samoj svojoj esenciji.
Želja za pobjedom, borba do samog kraja i emocije koje rastu do neba bez nekog razumnog objašnjenja.
Sutradan sam se, kao dobar sin kakav jesam, čuo sa svojom majkom, koja mi je prepričavala reakcije mojeg oca, koji je u osmom desetljeću života, bio je čovjek i sportaš, gleda taj na televiziji cijeli život sve što može, od druge njemačke rukometne lige, NBA košarke, do bilo koje nogometne utakmice koja mu dođe pod ruku.
S Hajdukom se posvađao nekoliko puta, a početkom devedesetih je prestao ići na Poljud, i nikad mu to nisam zamjerio. Valjda mu je jednostavno bilo teško gledati kako se Hajduk muči protiv Primorca ili Uljanika, nakon što je u njegovoj mladosti bio kaznena ekspedicija i za evropske velikane, a kamoli ne za lokalne protivnike.
Koliko god puta se posvađao, toliko mu se puta i vraćao, pa već godinama gleda te utakmice svog kluba i nervira se pred malim ekranom. Moja majka po količini psovki i decibela, iz druge sobe u koju se skloni pred tom olujom uvijek otprilike zna kretanje rezultata.
I kaže meni moja majka dan nakon utakmice s nekom Istrom, koja uz dužno štovanje ne može ući ni među najvažnijih sto protivnika Hajduka u povijesti, da oca nije čula ovako glasno vikati od one godine kad je Jugoplastika postala prvak Evrope.
Govorimo o osobi koja je kao već odrastao muškarac svjedočila i povijesnom osvajanju kupa 1967, tituli ’71 i svim onim velikim pobjedama i porazima, od Leedsa, Valencije, HSV-a, Sparte, Torina, Tottenhama ili Ajaxa. Koji je čak i Vukasa vidio kako igra nogomet.
I što dalje pametovati? Žao mi je svih onih koji nisu sebi dali šansu doživjeti esenciju sporta koja se dogodila u subotu nešto prije 19 sati na Poljudu.
U naslovu sam se poigrao imenom kluba koji je navodno zainteresiran za našeg mladog golmana, nekako već na simboličkoj razini i maskote ovog Kopićevog Hajduka. Hajduka koji je srušio dosta tradicija, stereotipa, a na neki način svima nama pobudio nadu da je vrijeme da se sve one nesreće i detalji koji su nam presuđivali u najvažnijim trenucima počnu okretati na našu stranu.
Ali sreću treba i zaslužiti.
A Hajduk je može zaslužiti samo stvarnim izgaranjem od prve do zadnje minute. U svakoj utakmici. Karlo Letica još nije veliki golman. Ali to može postati. Hajduk nije velika momčad. Ali to može postati. Ako će izgarati od prve do posljednje minute u svakoj utakmici i protiv bilo kojeg protivnika. Ne razmišljajući o Realu ni o Dinamu.
Današnja utakmica je samo jedna utakmica, i baš ništa u tom procesu neće promijeniti, osim što će nam zbog načina na koji se medijski prati Hajduk usporiti ili ubrzati neke procese oko samog kluba. Nažalost, još uvijek nam puno procesa oko kluba ovisi o rezultatima prve momčadi.
A tražiti rezultat u kupu kao neki imperativ i cilj može samo potpuni sportski analfabet, posebno u sustavu na jednu utakmicu, u kojem se ovogodišnji kup i igra.
Naravno da se treba planirati pobjeda i osvajanje kupa, ali to ne može i ne smije biti postavljeno kao imperativ. Cilj da, ali nikako imperativ.
A da sanjamo svi skupa i da onakav moment kakav se u subotu dogodio često može značiti prekretnicu, to je neizbježno. I sanjam ja pobjedu i danas i u nedjelju, i utakmicu protiv Sauronovih trupa pred punim tribinama nakon koje ćemo krenuti prema konačnom rušenju Mordora.
Ali ovako istraumatiziran noćnim morama zadnjih desetljeća ozbiljno se bojim buđenja u teškoj stvarnosti, nakon kojeg će trebati ustati i nastaviti raditi.
Jer samo svakodnevno napredovanje na svakom polju je imperativ. Sve drugo su usputne stanice, koje dođu i prođu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s