190/120

Za one koji znaju nešto o sistoličkom i dijastoličkom tlaku, znaju da je ovo zvono za alarm. Točno toliki tlak mi je bio prije otprilike sedam ili osam godina kad mi je ustanovljena hipertenzija, a moja liječnica mi rekla da mi je život došao s računom.

Pa se borimo ona i ja protiv toga određenim pilulama, nakon duge i teške borbe sam bacio i cigarete, nadam se zauvijek, a jedna od važnijih stvari koje moram izbjegavati je stres.

I jebiga.

Uz sve tablete koje gutam, uz sav trud da učinim tih deset tisuća koraka dnevno, uz sav (uzaludni) trud da izbjegavam sol i šećer, dogodi mi se da u četiri dana budem zahvalan što nemam tlakomjer uz sebe, jer bi vjerojatno ispalio da ga uporabim.

Ne, nisam gledao penale uživo. Nakon što je Letica otišao pred Šemperov gol na sjevernu stranu Kranjčevićeve, a čovjek s poremećajem vida odsudio kraj drugog produžetka, ja sam pozdravio ljude oko sebe, jer mi se crnilo pred očima.

Nije lako izaći ranije s utakmice, tri instance specijalne policije sam prošao dok ih nisam uvjerio da ne izlazim da bih radio nered po Zagrebu.

Ali to što nisam gledao penale, to je bio moj izbor. Svi oni koji nisu vidjeli nedosuđeni penal na Saidu, a bilo ih je više stotina, to nisu odabrali svojom voljom.

Onih dvadesetak koji su ostali bez ulaznice, a nije im omogućen ulazak na zapadnu tribinu su tek žrtve apsurdnog i potpuno nerazumnog i besmislenog postupanja ljudi iz policije, redarske službe, organizatora utakmice, organizatora natjecanja i zakonodavca.

Jer postoji nešto što se zove zdrav razum.

Hajduk je jučer na stadionu pod Ciboninim tornjem, tom simbolu hrvatskog besmislenog pravnog sustava (hvala Luce) bio realno domaćin.

I svima je to bilo jasno. I nama, i redarima, i policajcima, i igračima Lokomotive. Ali svi se prave blesavi, čak i dok ta jugoistočna (nazovimo je tako, s puno umjetničke slobode) tribina viče onu „homofobnu“ uvredu HNS-u, a zapadna gromko odgovara. Čak i kad cijeli stadion, s izuzetkom novinarske lože i onih desetak ljudi obiteljski ili poslovno vezanih uz Dinamov klub za razvijanje mladih igrača zdušno pjeva „ruke ćemo skupa za bile dići“…

I to pravljenje blesavima je nešto što boli.

Jer apsolutno svima je jasno da izuvanje cipela, pipanje mladih djevojaka, ali i gospođa u poznim godinama po grudima i genitalijama apsolutno ne uspijeva spriječiti bakljade zbog kojih je to, kao, organizirano.

I svi to znaju. I policajci, i redari, i navijači, i organizator utakmice, i organizator natjecanja i zakonodavac.

A i dalje se prave blesavi.

Jer svi dobro znaju da se to radi zato da bi se spriječilo navijače da misle svojom glavom, i imaju ikakav utjecaj na procese u nogometu.

Treba ih maltretirati da odustanu. Treba ih prorijediti.

A sad već i policija i redari i organizatori i navijači znaju da ni u tome neće uspjeti.

I pitanje je tko će prvi puknuti u tom lancu. Čista igra živaca.

Naravno, bilo bi najljepše i najbolje da „pukne“ zakonodavac i kaže – ovo je neustavno, ovo je maltretiranje građana, ovo je besmisleno, skupo i neprimjereno demokratskim društvima.

I da bude mir.

Ne bi bilo loše ni da „pukne“ u policiji, pa da se tamo nađe netko pametan i kaže – znate što, gospodo? Trošimo ogromne resurse na besmislicu, stvaramo potencijalno veliki problem zbog nečeg potpuno marginalnog i besmislenog i nećemo više to tako raditi. Naša iskustva su pokazala da višestruko manje problema ima kad zakon provodimo blago i bez represije, jednako baklji se zapali kad izuvamo ljude i pipamo ih po sisama ili kad im samo pregledamo džepove, a nema gužvi na ulazima i nitko nije u opasnosti da izgubi glavu u gužvi.

Ne bi bilo loše, uopće.

Bilo bi dobro i da organizatori uvide besmisao svega toga, ali tome se nadati je vjerojatno blesavije nego se nadati da će se zemlja prestati vrtjeti u krug i početi se svemirom kretati kao frizbi.

A najgore bi od svega bilo da puknu navijači. A nekako mi se čini da svi ovi prije navedeni baš to i žele.

I zato treba biti jako pametan. Ne smijemo dopustiti da nas imaju povoda proglasiti stokom, samo zato što se prema nama tako i ponašaju.

U finalu kupa će igrati Hajduk i Dinamo ili Rijeka. Velik je to zalogaj i idealna prigoda da organizatori, policija i zakonodavac kažu – eto vidite koja je to stoka, mlate se međusobno, ne može se ni nogometna utakmica odigrati bez njih.

I zato bi bilo jako poželjno da navijači po tko zna koji put pokažu koliko su pametniji od organizatora, policije i zakonodavca.

Jer ta utakmica, utakmica u kojoj navijači žele pobijediti ovaj mračni sustav i izboriti se za zdrav nogomet je puno važnija od toga hoće li kup osvojiti Hajduk, Dinamo ili Rijeka, i puno važnija od toga hoće li se Torcida, Armada ili BBB dokazati kao najjači.

To je jedina utakmica koju ne smijemo izgubiti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s