Viva Machiavelli

 

(makijavelizam – cinično i beskrupulozno nastojanje oko postizavanja osobnih ili općih ciljeva)

Stari Machiavelli uopće nije bio loš tip. Dapače, bio je humanist i pola života posvetio pronalaženju načina da se ograniči moć vladara i zaštiti građane i narod. Ipak, u nekim svojim djelima je, zbog realiteta politike koju je poznavao iznutra kao malo tko, bio spreman zagovarati teoriju po kojoj (da skratim i pojednostavim) cilj opravdava sredstvo.

U zemlji u kojoj živimo, to je već dugo vremena tako. Besprizorni tipovi bez morala su uporabom sile, stranačke kartice ili običnim bezobrazlukom i nepoštivanjem zakona došli do kapitala, uspjeha i na koncu postali ugledni građani koji nam kroje sudbinu.

S druge strane, oni koji se cijelog života drže reda i zakona su nebitni, i najčešće samo preživljavaju i krpaju kraj s krajem. Njihova destinacija je sve češće s one strane granice.

Rezultiralo je to općim propadanjem morala, gdje je postalo sasvim normalno da ljudi odnesu liječniku – EJ – LIJEČNIKU, novac ili skupi poklon da bi nekome pomogao. O carinicima, novinarima, političarima ili članovima raznih komisija za zapošljavanje ne treba niti pričati.

I svi to znaju i svi to prihvaćaju.

I nikako da shvate da je moral temeljna pretpostavka uspjeha bilo kojeg društva, grupe ili zajednice. Spremni su moji Hrvati skočiti u obranu morala, pod uvjetom da se radi o tuđem moralu i da se radi o manifestaciji moralnosti, ali samo dok je riječ o vjeri, seksualnosti ili nekim sitnicama kao što su ljudska prava.

Zbog korupcije, lopovluka i otimačine nitko nije spreman skočiti i pobuniti se.

I sad se vraćam na našeg dragog signore Machiavellija. Ono što je srušilo njegovu teoriju po kojoj cilj opravdava sredstvo jest iskustvo. Iskustvo i moralne rasprave onih koji su odavno shvatili da ni jedan cilj nije zapravo cilj sam po sebi, već da postane besmislen ukoliko se do njega dođe krivim načinom.

Ima toga u Isusovu nauku, lamentirali su o tome i Buda i Konfucije, Goethe je napisao i svog brilijantnog „Fausta“, imao je o tome što reći i Ghandi. Imate milijune primjera onih koji su do uspjeha došli tako što su prodali dušu vragu. Donosi to kratkotrajno zadovoljstvo, ali propadanje duše neminovno vodi u to da sam taj uspjeh postaje besmislen.

Šjor Niccolo ima puno sljedbenika u ovom našem malom kutku svemira. Baš puno.

Nažalost, ima ih i među navijačima Hajduka, jako puno, a ima ih i među članovima.

Hajduk je na svom putu uspjeha. Ali Hajduk nema svoj cilj, jer Hajduk živi vječno, zar ne? Hajduk neće prestati postojati kad osvoji titulu. To NIJE CILJ.

Hajduk nema jedan određeni cilj, nego samo svoj put.

Taj put mu biramo mi.

A mi smo odabrali ljude koji će nadzirati poslovanje kluba. Oni su jučer nešto odlučili. Ja o tim ljudima imam različita mišljenja, shodno već tome koliko kojega poznajem, ali imam jedno zajedničko mišljenje o njima. Vjerujem im da su dobronamjerni. Vjerujem da vole klub i da raspolažu informacijama.

Odabrali smo ovaj put i ne možemo s njega odstupati samo zato što nam se neka odluka sviđa ili ne. Nitko se ne pita „zašto mene nitko ništa nije pitao kad je sabor raspustio vladu ili smijenio ministra?“

Mi smo odabrali ljude koji će odlučivati za nas. Torcida je upozorila i prijavila, NO je samostalno donio odluku. Kad su smijenili Brbića, dogodila se histerija, jer velika većina nas je smatrala da za tim nema potrebe.

Oni koji jedva dočekaju prigodu za pljuvanje su u tom trenutku Brbića, kojeg su do tad spominjali kao recepcionera koji je zalutao u nogomet, počeli proglašavati najboljim predsjednikom od Tita Kirigina. Pa eto, NO je maknuo Brbića protivno volji većine (pa i Torcide), a prije samo 6 mjeseci, kad je Torcida puno ultimativnije nego ovih dana tražila odlazak Kosa, NO je odlučio da Kos ostaje.

Ovaj put su na konkretnu prijavu reagirali istragom i zaključili da uprava odlazi. Na koncu, i sam Kos je rekao da je izišao iz okvira i priznao grešku. I ne, nije važno je li Torcida duboko moralna ili nije, Torcida je podložna svakoj kritici, posebno kad izlazi iz okvira normalnog ponašanja. Prema svakoj uporabi sile treba imati nultu toleranciju, ali ne možemo po tim ispadima etiketirati cijelu Torcidu.

Na koncu, ovdje tema nije Torcida, nego Hajduk i put kojim želimo da on ide. Predbacivati Torcidi da ona nema pravo tražiti moralnost je duboko promašena teza. Otprilike kao ono kad netko optuži nekog političara za korupciju, pa obrana ide „pa zar na dan pada Vukovara mi moramo slušati ovakve optužbe od neprijatelja Hrvatske“.

Kakve su to gluposti? Torcida je nekad kopala grobove, upadala u klub, uvijek samo s jednom namjerom. Prošlu garnituru se nasađivalo na rakete kao i ovu, ali poanta priče je da je odluka bila i jest isključivo na demokratski odabranom vodstvu.

Pitanje morala je za mene u Hajduku pitanje svih pitanja. Jer nemamo pravo tražiti promjene u savezu ako prihvaćamo njihova pravila igre. Nemamo pravo tražiti prečice, niti slučajno. Dapače.

Samo pričekajte, u roku od tjedan dana, protivnici ovog modela će Kosa proglasiti „najboljim predsjednikom ikad“. Samo čekajte. A do neki dan je bio “mladi i nadobudni Osječanin koji pojma nema o nogometu ni o splitskom mentalitetu”.

A ja ću reći da je Ivan Kos postavio visoke standarde u mnogim segmentima poslovanja za buduće upravitelje kluba. I hvala mu na tome. Nadzorni Odbor je kriterije u odnosu prema HNS-u postavio još više od onog što je on ispunjavao. I to je dobro, jer samo najbolje je dobro za Hajduk.

Još jednom ću ponoviti – cilj Hajduka nije titula. Cilj Hajduka je čist obraz i poštenje, koje će ga dovesti do titula.

Za konac ostavljam citat iz danas objavljene kolumne Aleksandra Holige na Telesportu. Uživam ga pročitati, a uživam ga i citirati:

 

„Pitate li me kako bih glasao da sam u nadzornom odboru, bojim se da vam na to pitanje ne mogu odgovoriti. Radi se o preozbiljnoj stvari da bih iz svog naslonjača, raspolažući samo djelomičnim informacijama, mogao donijeti konačnu odluku o kojoj ovisi posao najmanje jednog čovjeka i koja može imati veliki utjecaj na neposrednu budućnost kluba. Nije to kao da kažeš “Kopiću, trebao si stavit Savvasa, a ne Tomu Bašića” i misliš da si pametan jer je razvoj događaja u derbiju išao u smjeru potvrđivanja takvog stava, ali ti je to lako reći jer ne povlači za sobom nikakvu odgovornost. Poštujem odluku koju je nadzorni odbor donio, ali bih je poštivao i da je suprotna jer vjerujem da su njegovi članovi daleko bolje upućeni u slučaj nego što to ja ili neki drugi ‘obični’ član možemo biti. Oni su izabrani i dobili su mandat da donose informirane odluke, to je njihov posao; a ako u svom poslu nisu uspješni, to će se odraziti na idućim izborima.

U međuvremenu, cijela ova priča u domaćim okolnostima zvuči posve nadrealno. Možete li zamisliti ovakvu raspravu o etici, vrijednostima, odgovornosti i demokraciji u ijednom drugom segmentu hrvatskog društva?

Pitanje je, naravno, samo retoričko.“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s