Novogodišnje želje

Nagužvalo se jučer svijeta u press salonu poljudskog stadiona, jer prva je utakmica, pa k tome još i europska, a kako su se dijelile i akreditacije, napunila se dvorana „do čepa“. Pitanja uobičajena, standardna, spomenut je i uspjeh reprezentacije, sve naravno u pozitivnom tonu.

U jednom trenutku na scenu stupa kolega Teodor Borisov, iz jednog bugarskog sportskog lista, a kako su nama stranci često mjerilo za procjenjivanje samih sebe (što nikad kao netko ponosan na svoje porijeklo neću shvatiti, ali tako je kako jest) bilo je jako zanimljivo čuti njegovo pitanje.

Naime, pita naš bugarski junak hoće li uspjeh reprezentacije staviti veći pritisak na hrvatske klubove s obzirom na to da niti jedan nije prošao dalje od grupne faze još od 1999.-e, dok su recimo, bugarski klubovi u tom periodu učinili isto već pet puta.

Čisto radi točnosti, spomenimo da je taj podatak on čak malo i blagonaklono frizirao, jer riječ je o Varteksovom „prezimljavanju“ u Europi u blagopokojnom Kupu Kupova, kad je za četvrtfinale trebalo proći dva kola, odnosno pobijediti Rudar iz Velenja i nizozemski Heerenveen.

Fakt je da od Hajdukovog prolaska grupne faze Lige Prvaka iz 1994/5 niti jedan hrvatski klub nije uspio proći kroz grupnu fazu.

Naime, u percepciji jednog novinara, k tome onog koji prati nogomet, hrvatski nogomet nije samo reprezentacija, čovjek prati i klubove. Da pokušamo to pojasniti na drugom primjeru; zbog činjenice da je engleska reprezentacija četvrtim mjestom ostvarila jedan od svojih najvećih uspjeha u zadnjih 50 godina nećete se baš naslušati kako je engleski nogomet loš, zar ne?

Hrvatski nogomet je lošiji od bugarskog, i to je činjenica. Njihovi klubovi, uz sve probleme koji i tamo postoje, na kontinentalnom planu postižu kakve – takve rezultate.

Naši prvaci, doprvaci i ostali kvalifikanti slave pobjede u pretkvalifikacijskim ciklusima, a u grupnoj fazi uglavnom broje primljene golove i ponekad je doista nelagodno čitati te statistike.

Kolega Borisov se ne brine da će ga netko proglasiti orjunašem, on je postavio pitanje onako iskreno, razmišljajući sportski, i na normalan način – detektirao je problem, primijetio nesrazmjer i postavio pitanje.

Postavio ga je tamo gdje je mogao, u Hajdukovu press salonu, treneru Hajduka, a ja sam žalostan što to pitanje nije odjeknulo sportskim svijetom.

Neka mi bude dopušteno zastraniti malo od teme, pa spomenuti da je taj „sportski svijet“ u Lijepoj Našoj ništa drugo do masa koja reagira isključivo na medijski podražaj, jer dovoljno je spomenuti da je vaterpolo reprezentacija ušla u polufinale europskog prvenstva, a da će tek danas većina to primijetiti, a i to uglavnom zbog puke činjenice da je suparnik – Srbija.

I baš zato mi je jako žao da u našim medijima najvjerojatnije nećete pročitati pravi smisao i analizu pitanja kolege iz Bugarske.

Dosta o tmurnim temama.

Danas je Nova Godina, u 20.00 će Istvan Kovacs puhnuti u svoju zviždaljku i time započeti još jednu našu hajdučku godinu, samo jednu u nizu, ali jednu u kojoj očekujemo da nas obasja proljetno sunce, ovako ili onako.

Ponavljam se, ali sve što mogu u osvit te Nove Godine pametno reći jest; sretno, Hajduče, budi jak, budi svoj i budi dostojan svojeg imena.

Mi ćemo biti uz tebe, ma što bilo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s