Čuđenje u zemlji čudesa

screenshot arenasport

Desetljećima me uvjeravaju kako je normalno da oni koji su na poziciji moći imaju više prava od nas ostalih. Desetljećima je normalno, kažu, da oprema za wc koju opremaju javnim novcem košta sto puta više od one koja se normalno prodaje u trgovini opremom.

Desetljećima je normalno, kažu, da košarkaški klub kojim upravljaju političari troši milijune kuna javnog novca na netransparentan način, desetljećima je normalno da državom i sportom upravljaju ljudi koji su pod najtežim optužnicama.

Desetljećima je normalno, kažu, da u nogometnoj ligi sude suci za koje je na sudu utvrđeno da su primali mito, i desetljećima je normalno, kažu, da se nikad nije istražilo koji su to suci.

Desetljećima je normalno, kažu, da se navijače tretira kao građane drugog reda, desetljećima je normalno, kažu, da se sve nas koji na sve te stvari reagiramo i pitamo se jesmo li normalni svi skupa – proglašava nenormalnima.

Svi mi nenormalni, koji bi u normalnim uvjetima zapravo bili normalni, već desetljećima gubimo vrijeme na neke projekte kojima pokušavamo okrenuti tijek stvari i dokazati da se može i drugačije. Normalno. Ili nenormalno, pogubio sam se i ja u svemu tome.

Već duboko zagazivši u peto desetljeće života u ovoj nenormalno normalnoj zemlji, i dalje imam svoje ideale i želim da moj klub predstavlja tu oazu normalnosti i nadam se da se to može.

Zato se u trenucima kad je sve oko nas nenormalno uzdam u ljude koji predstavljaju tu oazu koju idealiziram i često se opet osjećam nenormalan.

Da se razumijemo, Hajduk bi jučerašnju utakmicu vjerojatno izgubio i ovako i onako, ali kao netko nenormalan uopće ne dvojim da je u korijenu svega ta normalnost u koju nas uvjeravaju već desetljećima i smatram da je ta prednost koju perjanica Mordora ima pred našim nenormalnim klubom nenormalno stečena.

Ipak, ne mogu se oteti dojmu da me još jednom pokušavaju uvjeriti kako je jučerašnje nenormalno izdanje derbija bilo normalno i kako bih ja trebao pristati uz to i reći kako je Bebek krasan sudac, a Bjelica gospodin.

Neće, ići gospodo, ja na to ne pristajem.

I ne boli mene kad me to uvjeravaju oni kojima je to posao i od čega dobro žive, ali kad me to uvjeravaju oni koji predstavljaju taj klub koji ja zamišljam kao oazu normalnosti, pale mi se svi alarmi u glavi.

Razumijem odrastanje i sticanje iskustva, ali meni je puno prihvatljivije (da ne kažem – normalnije) kad predstavnici našeg kluba odbijaju suradnju i pod pratnjom zaštitara bivaju ispraćeni s terena nakon što ih predstavnik nogometnog Mordora isključi s utakmice, nego kad hvale iste te mordorske sluge.

Današnji osvrt predsjednika, koji možete vidjeti u videu na FB stranici ovog opskurnog poluportala je još jedan pokazatelj onoga što ne valja u svemu tome.

Kaže predsjednik da on neće reći ono što misli, nego da novinari sami napišu.

Predsjedniče, novinari od kojih očekujete pomoć su na meti navijača, često i na meti kluba, a na osobnoj razini su potplaćeni i obespravljeni. Postoje izuzeci, koji su preplaćeni i privilegirani, ali njih ionako ne smatram novinarima niti bi njima palo na pamet pomaknuti prstom za pomoći Vam.

Evo, ja ću napisati, bez obzira na sve – sudac Bebek je jučer pokazao sve ono što je grozno u našem nogometu, oni koji će ga ocjenjivati će dodati to na razinu više, a o onom liku iz Osijeka neću uopće pisati, jer to je samo baketina kojom se Hajduka želi izjednačiti sa svime onime što ne valja u hrvatskom nogometu i uvući ga se u priču u koju ne pripada.

Naravno, u klopku koju sluge Mordora pripremaju za sve nas, mi upadamo dobrovoljno, srljajući.

Pa imamo igrača koji napravi blesavi drugi žuti nakon što je prvi dobio olako, umjesto da se prilagodi i ne da povoda tome.

Pa imamo navijače koji pobacaju desetke baklji u teren, u dišpet sustavu koji to jedva čeka, a garniraju to i topovskim udarima, koji su opasni samo za njihove saveznike – vatrogasce i skupljače baluna na tartan stazi.

Jučer je Zoran Mamić sjedio u loži i to je najveći poraz mojeg kluba sinoć.

Sutra će delegacija Hajduka otići na sastanak u HNS, i osim ako tamo ne odnesu zahvalnicu za sve i deklaraciju o prekidu razgovora dok se ne ispuni i zadnji zahtjev kojemu je rok odavno istekao, smatram to porazom mojeg kluba.

Jučer se navijače oba kluba maltretiralo sporim ulaskom, gostujućima su oduzimani transparenti koji vrijeđaju bjegunce od hrvatskog pravosuđa i to je još jedan poraz mojeg kluba.

Predsjedniče, primate preveliku plaću da bi za vas nezgodne riječi izgovarali drugi, meni to nije problem, jer ja nemam što izgubiti kad napišem da ovo nije normalna zemlja ni normalna liga.

Problem je u tome što biste Vi trebali klub voditi na način da ne razmišljate što Vi možete izgubiti, već što ćemo izgubiti svi mi koji taj klub volimo i guramo naprijed.

A biti normalan je sve što nam je ostalo, ma koliko nenormalni bili nenormalnoj okolini u kojoj živimo i radimo.

One thought on “Čuđenje u zemlji čudesa

  1. Svaka ti čast i moja velika podrška, samo mi je žao šta nas ima malo sa tako velikim “mudima”. Zato,ima onih koji nažalost odlučuju o svemu ali nemaju “muda” uopće.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s