The butterfly effect

Photo: Charles J Sharp
photo by charles j sharp / sharp photography

 

Efekt leptira (engl. Butterfly effect) označava da u složenim, nelinearnim dinamičkim i determinističkim sustavima postoji velika osjetljivost na mala odstupanja od početnih uvjeta. Iz tog razloga i vrlo male razlike u početnim uvjetima mogu dovesti do bitno različitih ishoda.

Za ovu je metaforu zaslužan je meteorolog Edward Norton Lorenz u potrazi za formulom za nepogrešivo predviđanje vremenskih prilika. Primjetio je da i minimalna odstupanja kod unesenih podataka dovode do golemih razlika u rezultatima vremenske prognoze.

Pojam je skovao Edward Lorenz 1972. u svom predavanju podnaslova „Does the Flap of a Butterfly’s Wings in Brazil set off a Tornado in Texas?“ (može li mahanje krila leptira u Brazilu uzrokovati tornado u Texasu?) na sastanku Američkog udruženja za unapređivanje znanosti u Washingtonu.

Rečenicu su usvojili zagovornici teorije kaosa, a metafora s leptirom i olujom ušla je i u popularnu kulturu. (wikipedia)

Srećom, Hajduk je oduvijek u kaosu, a odstupanja od predviđenih događaja nema, iz jednostavnog razloga što sustav ne postoji na iole ozbiljnijoj razini, a kaos je jedina konstanta na koju se odavno naviklo, pa se ne može ni izračunati što je sve i kad otišlo u krivom smjeru i prouzročilo potres, tornado ili oluju.

Kad nemaš zacrtani smjer, kad nemaš strategiju, onda je izračun o odstupanju nemoguće napraviti, ali ne treba se zavaravati da je to slučajno, mjerljivost učinka je oduvijek nešto protiv čega će se oni koji ne žele radit boriti.

Kad se već hvatam teorija i metafora, onda treba jasno reći da Hajduk već dugo vremena ne nameće kurs, ne gura stvari i događaje prema tamo gdje želi svojim postupcima, nego kao brod bez kormila ide u smjeru u kojem ga guraju vanjski utjecaji, bilo da je riječ o politici, navijačima ili notornom HNS-u.

Već neko vrijeme se i procesi unutar kluba događaju nekako stihijski, zbog vanjskih utjecaja, ne zbog odluke unutar kluba.

Ovo čemu svjedočimo danas je još jedan udarac na valjda zadnju čvrstu odluku koju je netko donio u klubu, a to je ona da se stane čvrsto uz trenera. Ja sam tu odluku pozdravio, jer bez obzira što je Tudor potrošio mojih živaca koliko malo koji trener, ja u tom tipu iz Siromašne vidim nešto što bi jednog dana moglo biti veliko. A možda sam ja samo naivan i preveliki lokalpatriot. (iako sam kao mlad od grada do Sućidra morao stizati kroz Scile i Haribde Siromašne, ali to je neka druga priča…)

Mahnuo je leptir iz Torina svojim krilom, i donijelo je to buru na Poljud.

Bez obzira kakva odluka Igora Tudora bila, Hajdukova struka mora imati spremno rješenje, u svakom trenutku. Idealno bi bilo da ga uvijek ima unutar kluba, ali kontakti s trenerima moraju postojati.

Zaziva se, kao i uvijek Matjaž Kek, ali mislim da je nakon pokušaja Dinama jasno da je to nemoguća misija, spominju se uvijek i povratci, pa se već spominje Siniša Oreščanin, iako se i u slučaju Tudora, a još više Brbića pokazalo da povratci nisu baš neko rješenje, jer kao što još jedna izreka kaže – ne možeš ugaziti dva puta u istu rijeku.

Upućeni kažu da su Ivan Prelec i Ivan Kepčija u jako dobrim odnosima, stvar ima logike, ali o nagađanjima ne volim, a još manje o neprovjerenim informacijama.

Ono što je jedino dobro, jest da sljedeći trener koji će doći, ukoliko Tudor ode, a po svoj prilici je to „gotova stvar“, zna da će struka stati iza njega, bez obzira na dojam i bez obzira na početne rezultate.

Ono što je upitno u cijeloj priči jest činjenica da klub formalno vodi predsjednik u ostavci, a da ne znamo što će biti s novim predsjednikom, ili višečlanom upravom, koju toliko zazivam.

Nije isključeno da će i oni htjeti ispočetka graditi, baš kao i Marin Brbić koji je deklarativno stao iza struke koju je zatekao kad je došao a zapravo radio sve da je se riješi.

Po tko zna koji put pišem; vrijeme je da se zacrta kurs i da ga se drži dovoljno dugo da se vide rezultati rada na istom kursu.

A da je dobro – nije, jer vrijeme je da Hajduk postane subjekt, a ne objekt. To mogu postići samo ljudi koji ga vode, ne oni koji ga sa strane vole i podržavaju.

Kako reče netko duhovit – ajmo udrit kontru Juventusu, pa dovest Sarrija.

I koliko god to bila šala, vrijeme je da ljudi koji vode Hajduka počnu razmišljati baš na taj način – na veliko, i krenuti na način koji izgleda nemoguć, ali puno toga je u prošlosti izgledalo nemoguće, pa se ostvarilo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s